Dva mjeseca poslije onog sna ljetne noći nije toliko Dinamo pao koliko je Atalanta odrasla.„Sad je Atalanta vidjela koja je razlika između Serie A i Lige prvaka“, pisali su talijanski novinari nakon potopa u Maksimiru. Dva mjeseca poslije sad mi znamo koja je razlika između talijanske momčadi u prvom i petom kolu, između kasnog studenog i sredine rujna kad momčadi iz liga petice još zagrijavaju motore.
Od prve minute bilo je jasno koliko je Gasperinijeva momčad željna osvete za startni debakl. I koliko je spremnija za nadigravanje. Ujedala je uporno Dinamovu obranu sa svih strana, a naročito zdesna, pa su već do 19. minute kartonirani Perić i Theophile-
Catherine. Talijanski strateg ostavio je formaciju, a promijenio četiri figure, neke silom prilika, no glavna je razlika bila u tome što su u segmentima brzine, agresivnosti i snage u duelima sada njegovi igrači bili za skalu ili dvije iznad u odnosu na Bjeličine dečke.
>>> Pogledajte komentar novinara VL-a Mladena Miletića
Nikoga nije obeshrabrio onaj šok protiv Šahtara. Dinamo je na Meazzu dopratila armija navijača i brigada novinara. S četvrtog kata velebnog milanskog stadiona dopirala je pjesma bez prestanka, Boysi su „istrčali“ u izvanserijskoj formi, što se nažalost ne bi moglo reći i za našeg prvaka. Naravno, slike pred stadionom nisu bile najljepše, ali na dušu nešto ide i talijanskoj policiji koja tradicionalno pušta „otvorenu igru“.
Četvrtu utakmicu zaredom u Ligi prvaka Dinamo je prvi primio pogodak. Jako je teško stalno kretati u lov na zaostatak i očekivati uspjeh. Protiv Šahtara je išlo, jučer je početkom nastavka sve bilo jasno kad je omaleni argentinski fantazista Alejandro Gomez okrunio veliku partiju projektilom u Livakovićev lijevi kut.
>>> Pogledajte izjavu Bruna Petkovića nakon Atalante
S druge strane, Bjelicu su izdale najjače karte, trokut Olmo – Oršić – Petković progutala je plavo-crna „centrifuga“. Stojanović i Leovac koji su u onih 4:0 bili faktor iznenađenja, sad su bili najslabije karike, naročito Leovac. Ni u kadetima onako ne kompliciraš u svom šesnaestercu! Naravno, nije jedini krivac za poraz.
U noći kad je Dinamo kod Atlante potonuo kao Atlantida najlakše bi bilo izbrisati sve snove i prežaliti momčad koja je imala briljantnih trenutaka u Ligi prvaka, kao i lani u Europskoj ligi. Atalanta se u velikom stilu vratila u igru i pomalo paradoksalno ostavila sve opcije otvorenima. Plave od drugog kruga bilo čega dijeli devedeset minuta i jedna pobjeda.
Ali protiv Cityja. Bože, čuvaj Livakovića! Neku nadu daje što se igra kod kuće, jer jučer je obilježena i 21. godišnjica (plus jedan dan) od onog trijumfa u Amsterdamu, posljednje plave gostujuće pobjede u elitnom natjecanju. Ne ide pa ne ide...
>>> Pogledajte izjave igrača Dinama nakon poraza
Utakmica za zaborav. Samo Livaković i nespretnost Atalantinih igrača spriječili totalnu katastrofu. Sad se tek pokazalo koliko je dekoncentracija u zadnjim minutama protiv Shakhtara bila kobna. Teško je očekivati da će City u Zg dozvoliti poraz, ali treba probati.