Ostavio školu na užas oca, sad je u Splitu obožavan

Takvog nema nijedan klub, tri puta po poluvrijeme, jednom 22 minute i četiri gola. Zabija u svakoj utakmici, Franck Ohandza (24 godine) postiže gol svakih 39 minuta. Taj Kamerunac, koji je već bio oplakan, uskrsnuo je na početku sezone, nemilice trpa kad god poželi.

Ni u Hajduku nisu vjerovali da će imati Ohandzu na raspolaganju, kupljeni su Said Ahmed Said i Marko Futacs (trenutačno je najskuplji igrač bijelih), ali na sceni se pojavio “Frane Zolja” i svi oni su pali u drugi plan.

Odustao od operacije

– Bila je dvojba hoću li na operaciju, nisam htio. Otišao sam kući u Kamerun, molio se Bogu s obitelji i nakon desetak dana ozljeda je nestala. Vjerujem da me Bog izliječio – objašnjavao je Ohandza svoj nagli oporavak.

Muku su mučili Hajdukovi doktori kako vratiti Ohandzu, a liječnička služba bijelih je odlična i ima niz vrhunskih stručnjaka. Rijetko kada su se susretali s ozljedom zbog koje je igrač pauzirao gotovo godinu dana.

Kada je Hajduk prošle sezone doveo Ohandzu, odnosno “ukrao” ga Zdravku Mamiću ispred nosa, jer Kamerunac je bio u Sesvetama kao posuđeni igrač Dinama, malo je tko vjerovao u propust “kralja transfera na Balkanu”.

– Ne bi ga Mamić pustio da vrijedi – uvjeravali su nas oni što tvrde da su dobro upućeni.

Ohandza je prošlog ljeta krenuo na mlazni pogon, “dobro upućeni” kiselo su se smješkali, a kada se u rujnu ozlijedio, počeli su se nadimati. Što je Ohandzina pauza bivala dulja, to su bivali nadmeniji.

– A što smo vam govorili, ne bi njega Mamić propustio – “znalci” su bivali sve snažniji.

Nesretni Kamerunac šetao se Poljudom pognute glave, odlazio na tretmane, radio u teretani i svako malo posjećivao liječnike po Europi. Karijera mu je bila pod velikim upitnikom, živio je na oblacima, igrama u Hajduku ostvario san i dobio poziv u reprezentaciju Kameruna.

Mladić kojemu je uzor bio Ronaldo, onaj brazilski, i koji je ostavio i školu na užas svog oca i otisnuo se u Europu tražeći nogometni put tada je imao sve. I onda se u derbiju protiv Dinama u rujnu prošle godine dogodila ozljeda koljena koja mu je uzela snove.

Ali Franck Ohandza Zoa nije se predavao, Hajdukovi navijači su ga čekali, zbog tog dodatka Zoa u prezimenu dobio je splitski nadimak “Frane Zolja”, obožavan je kao rijetko koji igrač koji je došao među bijele. Ohandza je prototip napadača kakvog Hajdukov navijač voli, brz, okomit, beskompromisan... I što je najvažnije – efikasan.

Cijelu sezonu za njim je kukao bivši trener Damir Burić, a Marijan Pušnik nije ga imao na pripremama. Tada je Hajduk izgledao loše, baš kao što u svakoj utakmici ove sezone izgleda lošije u prvom poluvremenu.

Bolja igra Splićana posloži se ulaskom Ohandze, na njega se fokusiraju protivnici, drugi igrači dobiju više slobode. To je dobitna Hajdukova kombinacija jer Ohandza je trenutačno nezaustavljiv, a Pušnik ga polako dozira s minutažom.

Polako do prave razine

Nije od velikih riječi, svjestan je svega što je prošao, ali nakon utakmice protiv Splita, koju je riješio pogotkom u 91. minuti, odaslao je zastrašujuću poruku za svoje čuvare. Čovjek koji zabija svakih 39 minuta rekao je da još nije uvijek u pravoj formi.

– Ne bih rekao da sam u fantastičnoj formi, polako dolazim na pravu razinu. Nadam se da će biti bolje za tjedan-dva – kazao je Ohandza.