Osim zlatnog Brođanina Gabrijela Veočića (75 kg) i srebrne Sesvećanke Nikoline Ćaćić (52 kg), s Europskog boksačkog prvenstva (boksači do 22 godine) kući se s odličjem vratio i Zaprešićanin Noa Ježek (71 kg).
A njemu je bronca osvojena u Poreču prva medalja u karijeri s velikih natjecanja i ona jako dobro oslikava njegov sportski uzlet. Uostalom, dosad je nastupao u srednjoj kategoriji, što se nije pokazalo baš dobrim odabirom težinske skupine.
- Polusrednja je za mene puno bolja. Nisam ja za kategoriju do 75 kilograma jer sam u njoj, sa 180 centimetara visine, među nižima. Ovdje se puno bolje osjećam. Odgovarala mi je ova promjena kategorije sa 69 na 71 kilogram jer na 69 kg morao sam više kilograma skidati. Imam osjećaj da u 71 kg puno bolje boksam i ostatak ovog olimpijskog ciklusa boksat ću u toj kategoriji. Dakako, to će značiti da ću se morati vrlo disciplinirano hraniti i nadam se da ću izdržati do Olimpijskih igara u Parizu.
Drugi problem je Gabrijel Veočić koji je uglavnom bio taj koji je Ježeku u toj kategoriji bio rival, premda je to rivalstvo bilo i obostrano korisno, ali ne i kada je trebalo odlučiti tko će u njihovoj kategoriji predstavljati Hrvatsku na velikim natjecanjima.
- I meni i njemu je to naše rivalstvo pomoglo jer bez dobre konkurencije ne izvučete najbolje od sebe. Nas dvojica smo se borili možda šest-sedam puta, i više puta je on izišao kao pobjednik.
No, Noa je sada već vrlo dobar boksač, ali iz grada koji nema boksački klub.
- Doista, Zaprešić nema boksački klub pa moj trener Nikola Švalj i ja gledamo da za koju godinu osnujemo podružnicu našeg Titan Gyma. To bi i za mene bilo odlično, ne bih morao svaki dan putovati u Zagreb.
Doduše, Zagreb i nije tako daleko jer je klub u zapadnom dijelu grada, u Vrapču, no kao klinac je ipak morao dva puta dnevno autobusom putovati na trening.
- Počeo sam trenirati na nagovor svog oca koji je preko svog šefa saznao za Titan Gym. S 12 godina krenuo sam u dječju skupinu, a s 14 sam imao prvi meč. Najprije sam putovao u Zagreb tri puta tjedno, no kada je krenulo ozbiljnije počeo sam trenirati dvaput dnevno. Trenirao bih prije škole, a potom bih navečer opet išao u Zagreb. Naputovao sam se pa sam često u busu i učio pa i pisao zadaće.
A škola, i osnovna i srednja, bila mu je u njegovu Zaprešiću, a završio je srednju ugostiteljsku.
- Radio sam kao konobar u Hilton Green Goldu i jednom kafiću na Cvjetnom trgu i uza sve to i redovito trenirao. S ovom medaljom se moja situacija popravila i sada više neću morati raditi osam sati neki drugi posao da bih mogao boksati. Sada ću dobiti kategorizaciju sportaša, a moći ću voditi i treninge i od toga živjeti. Dugoročno gledano, vidim u trenerskom poslu.
Zajedno s njim rastao je i njegov trener Nikola Švalj.
- On mi je trener od dječje grupe pa sve dosad. Nikola je moj mentor, kao drugi otac, a ja sam s njim postao prvi seniorski državni prvak iz našeg kluba.
Je li vam se sviđao posao konobara?
- Uvijek mi je to bilo zanimljivo, dobra je to struka. Volim komunicirati s ljudima, no ipak me taj posao nije ispunjavao kao boks, u kojem nemam osjećaj da radim jer uživam. Nakon treninga uvijek osjećam zadovoljstvo.
Kolike napojnice ostavljaju Hrvati?
- Ovisi od osobe do osobe, možda nije 10 posto kao u Americi, ali ostavljaju. Dakako, ima i onih koji traže da im vratite kusur do posljednje lipe i to je njihovo pravo.
Jesu li vaši kolege iz ugostiteljske branše znali koliko je ozbiljan vaš boksački potencijal?
- Znali su da boksam, ali nisu znali koliko je to ozbiljno.
Jeste li kao konobar imali neku neugodnu situaciju u kojoj biste morali koristiti svoju vještinu?
- Hvala Bogu, nikad do nečega takvog nije došlo jer iz toga može nastati veći problem meni nego onome koji probleme radi.
Kao i svaki boksač, i Noa ima svoje vrline i mane.
- Vjerujem da sam dobar u taktičko-tehničkom aspektu, u čemu me moj trener zna dobro usmjeriti, a imam i dobre tjelesne predispozicije, dobro se oporavljam. Ono na čemu trebam više raditi jest kontrola emocija tijekom meča, da me ne ponesu, da ostanem fokusiran na taktički zadatak. Sa psihologinjom Sandrom Župarić radim na tome da se u borbi opustim i u njoj uživam, a podučava me kako da budem zadovoljan čak i ako rezultat nije povoljan za mene a dao sam 100 posto od sebe.
>> Pogledajte i video