Završila je i ta priča. Možda smo svi nakon velikih pobjeda nad Nigerijom i Njemačkom očekivali da će naša mlada reprezentacija otići i dalje od četvrtfinala na Svjetskom prvenstvu u Čileu. Nadali smo se da mogu ponoviti sjajnu generaciju koja je 1987. također u Čileu bila svjetski prvak, da će Brekalo, Moro, Lovren, Soldo, Šemper i društvo dostići slavu Bobana, Šukera, Prosinečkog, Štimca i Dude Pavličića. No stali su na reprezentaciji Malija (1:0).
Ipak je ovo lijepa priča
No i ova završena priča ipak je vrlo lijepa i svakako pozitivna koliko god sad tužan bio izbornik Dario Bašić. Jer, i on je vjerovao da te klince može odvesti mnogo dalje. Valja napomenuti da brojne prijašnje generacije nisu uspjele ni doći na SP, a onda i kad bi došle nisu prolazile skupinu. Bašićeva vrsta ostavila je dubok trag, bila je i hit ovog prvenstva, ne samo zbog rezultata već i zbog odlične igre.
U Čileu smo vidjeli da u našem nogometnom rasadniku imamo talente koji će jednog dana nositi i A reprezentaciju.
– To je godište čudesno, nikad se ne može reći da će svi postati veliki igrači, ali iz te generacije sigurno će dosta igrača napraviti prave karijere, takvu generaciju nikad nismo imali – nedavno nam je kazao Marijan Vlak, direktor nogometne škole Dinama. Naime, čak 12 igrača Dinama bilo je na ovom SP-u u Čileu, po deset ih je bilo među prvih 11. Koliko god to nekome bilo čudno. Podsjetimo, ti su klinci osvojili svjetsko klupsko neslužbeno prvenstvo, ti su klinci prije godinu dana ostavili Hajduk za sobom za 52 (!) boda, u 30 utakmica imali su svih 30 pobjeda i zabili stotinu golova.
I sad smo vidjeli da je Nikola Moro vođa te momčadi, da u Maksimiru raste sjajni golman Adrian Šemper, da Vinko Soldo ima kvalitete pravog stopera. I Soudani, Fernandes i Pjaca moraju se još više potruditi jer bih ih uskoro s pozicije krilnih napadača mogao izgurati Josip Brekalo.
Gledali smo ga i na Europskom prvenstvu i sada u Čileu, gledali smo ga u mladoj momčadi Dinama u Ligi prvaka. Dečko je bio naš najbolji igrač u Čileu, a Dinamo je srušio momčad Bayerna u Münchenu nakon što je na njemu napravljen jedanaesterac za prvi gol plavih, a drugi je i sam zabio.
Od osme godine plavi
Plavi su odavno prepoznali talent mladog napadača. Uostalom, nogometno su ga školovali od njegove osme godine. Rođeni Zagrepčanin, koji je u lipnju napunio 17 godina, prošao je sve plave selekcije i ne čudi da je još prošle godine potpisao prvi profesionalni ugovor.
Predstave u Čileu samo su podebljale njegovo ime u bilježnicama skauta koji ga prate.
– Znam da razni menadžeri stalno zovu mog tatu, no mene to ne zanima niti se opterećujem – kazao je Josip kad je potpisao ugovor s plavima. No sad će tata morati promijeniti broj telefona da bi pobjegao od navale poziva menadžera i skauta. Ništa drukčije nije ni s drugim igračima ove reprezentacije koji s pravom kucaju na vrata seniorskog nogometa.
>> Mladi reprezentativci se vratili: 'Očekivali smo finale, malo smo razočarani'
Decki su dobro igrali, ali nisu dosli u finale, sto znaci da su drugi jos bolji od nas. Ne treba se osloniti na dobar dojam jer sa tim nista necemo osvojiti. Treba decke dalje forsirati i raditi na njima jer i drugi ne stoje!