Otac Željko poručio mi je: Ako ne misliš biti bolji igrač od mene, nemoj ni trošiti vrijeme na nogomet..

Veliki iskorak napravio je Leon Sopić (18). Naš mladi nogometaš ovih je dana zakoračio u pravu, veliku avanturu. Potpisom za nizozemski prvoligaš FC Emmen Leon je potvrdio da su na ozbiljnom tržištu prepoznali njegov potencijal.

Leon je sin Željka Sopića, bivšeg nogometaša koji je svojedobno u karijeri igrao za Zagreb, Borussiju Mőnchengladbach, Ahle, Slaven Belupo i Lokomotivu, a kao trener posljednje dvije godine radio je u Al-Ainu.

Ovih dana Željko sa sinom Leonom boravi u Nizozemskoj. Sopić mlađi do sada je igrao u Španskom i Rudešu, a odlazak u elitni razred nizozemskog nogometa pravi je izazov za ovog dečka koji je doveden kao stoper, a može igrati i na poziciji zadnjeg veznog igrača. Leon je već desetak dana u Nizozemskoj gdje je počeo pripreme za novu sezonu nizozemskog prvenstva. 

U klubu ga je dočekao Marko Kolar (24), hrvatski napadač koji je ove godine došao iz Wisle Krakow. Emmen bi, čini se, u perspektivi mogao jak hrvatski štih.

Leon Sopić, 193 centimetra visoki nogometaš, govorio nam je o svojim prvim dojmovima.

– Dojmovi su u novom klubu odlični, sve je puno profesionalnije nego kod nas, svi u klubu jako su susretljivi. Na usluzi su mi 24 sata dnevno za sve što mi je potrebno – ističe Leon.

Kako je uopće došlo do suradnje s FC Emmenom?

– U kontakt je sa mnom stupio jedan nizozemski menadžer koji prati mlade igrače i tako je zapravo počela cijela priča u vezi Emmena. Na stoperskoj poziciji tražili su mladog, visokog igrača koji je tehnički dobro potkovan i zna igrati nogomet. Tako su se odlučili za mene – naglašava Sopić mlađi.

Jasno mu je da će ga Nizozemci testirati na više pozicija, budući da je riječ o polivalentnom igraču. 
Što zna o nizozemskoj ligi?

– Znam da je riječ o tehnički jako dobroj ligi u kojoj razliku čine jako brzi igrači na krilnim pozicijama. Također, igrači su fizički dominantni.

Što očekuje od svoje prve sezone u Nizozemskoj?

– Najvažnije je da se priviknem na novu sredinu, odnosno znatno profesionalniji način rada, da na svakom treningu sve više napredujem i da se tako nametnem što bliže prvom sastavu. U novoj sredini sve je oko mene posloženo savršeno, no moram priznati da sam već na prvom treningu osjetio koliko je to u taktičko-tehničkom smislu zahtjevnije od onog na što sam se navikao u Hrvatskoj. Također, sve se radi s loptom, ali treninzi su zahtjevni i nerijetko traju i po dva sata.

Koliko je otac sudjelovao u odluci da prihvati ponudu Emmena?

– Otac mi je maksimalno pomogao i podržao me. Rekao mi da je to vrhunski profesionalizam koji je i on iskusio i da samo težak i mukotrpan rad daje rezultate. Znam da je sada sve na meni.

Koliko često otac daje savjete?

– Često me savjetuje. Znam da je puno toga iskusio na svojoj koži i da mi može dati najbolji savjet koji u tom trenutku trebam. No, izdvojio bih i ulogu majke Michelle koja mi je bila važna potpora zadnje dvije godine dok je otac bio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Hoće li biti bolji igrač nego što je to bio njegov otac?

– Naravno da mi je cilj potruditi se i nadmašiti oca. No, to zaista neće biti lako. Kada smo kretali za Emmen, samo mi je rekao: “Ako ne misliš biti bolji od mene, nemoj ni trošiti vrijeme”.

Znao i on da nije lako s 18 godina otići iz svojeg doma u nepoznato, a pogotovo u nizozemsku ligu.

Daje li samo očinske savjete ili i trenerske?

– Većinom mi daje trenerske savjete, misli da se emocijom ne može doći do uspjeha, nego samo pravim savjetom i hladnom glavom. Makar su ponekad ti savjeti i kritike bili brutalni.

Je li ga iznenadilo što je tako brzo dobio priliku na ozbiljnoj razini?

– Odmah su mi u klubu objasnili da ne trebam imati nikakav pritisak jer me vide kao projekt kluba u sljedeće dvije tri godine. Rekli su mi da su svjesni moga nogometnog znanja, no da mora proći period privikavanja na novu sredinu. Premda, trener mi je naglasio da bih mogao zaigrati puno ranije nego što to očekujem.

Osjeća li strah ili uzbuđenje?

– Naravno da osjećam uzbuđenje. Poseban je osjećaj biti igrač u tako organiziranoj sredini. Činjenica da se osjećaš kao igrač samo te dodatno potiče na rad.

Što u klubu očekuju od ove sezone?

– S obzirom na to da su prošle godine igrali svoju prvu sezonu u Eredivisie ligi i ostvarili dobar rezultat, očekuju da će ove godine osigurati ostanak u ligi i biti još bolji.

Stadion ima 8500 mjesta, a ulaznice su za cijelu sezonu rasprodane u samo sat vremena. Planiraju proširenje stadiona, odnosno gradnju većega. Prije nekoliko dana postavili su novu umjetnu travu na glavni teren. Iznenadilo me da u Nizozemskoj većina klubova utakmice igra na umjetnim podlogama.

Koji su mu igrački uzori?

– Sigurno Sergio Ramos i Virgil van Dijk zbog čega mi se često smije moj bivši trener Marko Lozo, koji mi često kaže da sam isti Sergio Busquets te da bi mi on trebao biti uzor – zaključio je mladi Sopić.