U ponedjeljak, 9. svibnja, navršava se točno 35 godina od najčuvenije i najkontroverznije utakmice Rijeka – Hajduk, dramatičnog susreta u finalu Jugoslavenskog kupa u kojemu se jako zakuhalo između dviju jadranskih suparnika i koji se uzima kao polazišna točna njihovoga žestokoga rivaliteta.
U tome finalu slavio je Hajduk. Nakon 120 minuta bilo je 1:1, a nakon maratonskoga izvođenja čak 22 jedanaesterca konačan rezultat glasio je 10:9 za Splićane. Podsjećanje na tu utakmicu izaziva gorčinu kod navijača Rijeke koji su smatrali kako je beogradski sudac Zoran Petrović bio drastično oštetio Riječane dosudivši nepostojeći jedanaesterac za Hajduk.
Zanimljivo, čuveni sudac Petrović tu je utakmicu uvrstio među jedanaest najvećih koje je ikada sudio. U jednom intervjuu evocirao je sjećanje na nju.
- Utakmica zbog koje se podiglo mnogo prašine. Gledao sam sto puta snimku spornog detalja i ne može ne nitko uvjeriti da sam pogriješio kod dosuđivanja penala za Hajduk. Linija je sastavni dio kaznenog prostora, a Paliska je sapleo Bućana baš na tom mjestu. Da sam htio pomoći Hajduku, učinio bih to u 90 minuta. Ne bismo se maltretirali tri sata na terenu i ne bi bilo one beskrajne serije penala – izjavio je Petrović i nastavio:
- Bursać je promašio, ali Ravnić nije iskoristio meč-loptu za Rijeku. Poslije je Varvodić izrastao u junaka. Obranio je udarac Paliske, savladao Ravnića i osigurao navijačima Hajduka neopisivo slavlje na stadionu Partizana. Nisam se uplašio zbog prijetnji i grafita po Rijeci ("Petroviću, čeka te Armada, netko će da strada"). Deset dana poslije finala Kupa odrede me da sudim na Kantridi. Klasično mi namjeste. I to ne kao glavni sudac, nego uz aut-liniju, da bih bio što bliže navijačima. Rijeka je igrala protiv Olimpije… ili Radničkog iz Niša… ne sjećam se… ali odem, mrtav -hladan. Što ću, znam da nisam ništa zgriješio i mirna mi savjest. Izdržim ja zvižduke, pljuvanje, vrijeđanje… Rijeka pobijedi, a mene sa stadiona isprate ovacijama. To su mi najslađi aplauzi u cijeloj karijeri.
Zoran Petrović izabrao je svoj idealan sastav i trenera iz svojih najvećih 11 utakmica i u njega uvrstio junaka spomenute utakmice Zorana Varvodića. Ali ga je pritom i nekorektno nagazio.
- Ne bih ga stavio u ovu momčad ni u ludilu, jer je budaletina. Ali, fali mi golman. Baš težak tip. Ni Mauro Ravnić nije bio ništa bolji. Golmani… teški čudaci. Svađali su se tijekom tih penala, izazivali jedan drugoga, provocirali… Frka je bila. Sklanjaju loptu, pa je šutnu na atletsku stazu. Moglo je u jednom trenutku doći i do fizičkog obračuna, jedva sam ih razdvojio – istaknuo je Petrović, čijih idealnih 11 izgleda ovako:
Varvodić (Hajduk), F. de Boer (Ajax), Flores (Kostarika), Quirarte (Meksiko), Jokanović (Partizan), Krupniković (C. zvezda), Sušić (Sarajevo), Matthaüs (Njemačka), Gullit (Milan), Lineker (Engleska), Šestić (C. zvezda). Trener: Ivica Osim.
Poznatom splitskom vrataru, 58-godišnjem Zoranu Varvodiću, prenijeli smo Petrovićevu izjavu. Reagirao je u duhu fair playa.
- Ne ljutim se na Zorana Petrovića. On je bio jedan od najboljih sudaca onoga vremena u Jugoslaviji, a spomenutu tešku, napetu, nervoznu utakmicu Hajduk – Rijeka sudio je fantastično. I istina je da je između Ravnića i mene bilo svega, baš smo se 'zakrvili' – počeo je svoju priču legendarni vratar i nastavio:
- Ja sam u toj utakmici ušao u igru u 119. minuti, kako bih branio penale. Baš kako je to naš trener Skoblar napravio i u polufinalu protiv Crvene zvezde u Beogradu, kada sam obranio dva penala. Premda do tada i nisam bio neki stručnjak za penale. Ja nisam neki nervozan tip, niti provokator, uvijek sam sport doživljavao kao viteško nadmetanje, no moram priznati da me Rijekin vratar Ravnić toga dana bio izbacio iz takta.
Što se dogodilo?
- Nedugo prije toga finala branio sam za novinarsku selekciju u susretu protiv A reprezentacije za koju je branio Ravnić. Nakon te utakmice družili smo se nas dvojica, popili piće, sve je bilo normalno među nama. I sada u finalu Kupa završi utakmica, i uoči penala ja mu priđem i pružim mu ruku, a one me zaobiđe kao da me nema. Nevjerojatno! Usto, uoči svakoga penala provocirao je naše igrače hodajući od vratnice do vratnice, baš nesportski. Tako sam i ja, onako napaljen i isprovociran, u jednom trenutku reagirao prema njemu baciši mu loptu u pravcu glave, a on ju je nekako izbjegao. Da sam ga pogodio, mogao sam dobiti crveni karton. A ispalo je da baš Ravnić puca odlučujući penal za Rijeku – prisjeća se Varvodić.
Kako je to izgledalo iz vašega kuta?
- Mauro nije bio određen da puca taj penal, ali je svome treneru pokazao da baš on želi biti izvođač. Želio je svu slavu za sebe. Otrčao je po savjet suigrača Janka Jankovića, i očito dobio uputu da puca po sredini gola. Čekao sam ga i – dočekao. Obranio sam mu penal, te je izvođenje nastavljeno sve dok nisam obranio penal i Paliski i donio nam trofej. Vjernik sam, vjerujem u dobro i pravdu, i nekako mislim da je Sveti Duje kaznio Ravnića za ono nesportsko ponašanje i aroganciju – istaknuo je Varvodić.
U njemu danas nema ni zrna negative prema Ravniću i Rijeci, dapače.
- Iako je u toj utakmici pretjerao, Ravnić je za mene bio odličan vratar kojega sam uvijek poštovao. Kao što oduvijek imam veliki respekt prema NK Rijeci, osobito kada je u vrijeme trenera Keka osvajala trofeje. Trener sam i uvijek ću svoje učenike vratare učiti sportskome ophođenju prema suparnicima – zaključio je veliki splitski vratar.
Labinjanin Roberto Paliska (58) ispao je tragičar utakmice Rijeka – Hajduk skrivivši kazneni udarac, ali i zapucavši penal u raspucavanju. Paliska je danas vinar u Istri, trener je labinskog Rudara i nerado se sjeća, kako kaže, najtežih trenutaka svoje karijere.
- Utakmica Rijeka – Hajduk odigrana je pred gotovo punim stadionom, u naelektriziranoj atmosferi, s puno nervoze na obje strane. Ako me pitate za penal kojega sam skrivio, i danas tvrdim da je prekršaj na Bućanu bio pola metra izvan kaznenog prostora, i da smo tu bili oštećeni – kazao nam je Paliska, koji će danas biti na Rujevici, ali i na Poljudu 26. svibnja na finalu Kupa i bodriti svoju
Rijeku za koju je igrao od 1985. do 1991. godine.
A penal kojega vam je obranio Varvodić?
- Nisam ga ni trebao pucati. I većina ljudi spominje taj moj penal zaboravljajući kako je Ravnić imao penal za pobjedu i da mu ga je također Varvodić obranio. Na mene je došao red u jedanaestoj seriji, nakon što sam pola sata stajao na centru i promatrao raspucavanje. Već sam se bio ohladio kada sam uzeo loptu i dogodila se Varvodićva obrana – rezignirano je dodao Paliska.
Je li mu žao što Rijeka danas više nije kandidat za naslov prvaka?
- Rijeka je na žalost sve upropastila, a imala je odličnu poziciju. Kao krava koja je dala dvadeset litara mlijeka i onda sve prolila. Rijeci se nije smio dogoditi poraz od Hrvatskog dragovoljca, to je bila prekretnica sezone – ističe Paliska.
Kakav će biti jadranski derbi?
- Uvijek se sjetim kako je Rijeka fantastično igrala protiv Osijeka. Bude li ponovila takvu igru i protiv Hajduka, neće biti problema – zaključio je Roberto Paliska.
Zapisnik utakmice:
Hajduk – Rijeka 10:9 (1:1)
Beograd, 9. svibnja 1987., Stadion JNA, gledatelja 30.000. Sudac: Zoran Petrović (Beograd)
Strijelci: 1:0 Asanović (43.-11 m), 1:1 Radmanović (85.)
Jedanaesterci: 2:1 Asanović, 2:2 Mladenović, 3:2 Ćelić, Radmanović – obrana Varvodića, 4:2 Andrijašević, 4:3 Valenčić, 5:3 Tipurić, 5:4 Janković, Setinov – obrana Ravnića, 5:5 Škerjanc, 6:5 Dražić, 6:6 Sredojević, Bursać – obrana Ravnića, Ravnić – obrana Varvodića, 7:6 Deverić, 7:7 Jelavić, 8:7 Jarni, 8:8 Kotur, 9:8 Adamović, 9:9 Rubčić, 10:9 Varvodić, Paliska – Varvodić brani.
Hajduk: Pralija (od 119. Varvodić), Dražić, Jarni, Tipurić, Setinov, Andrijašević, Bućan (od 103. Adamović), Ćelić, Bursać, Asanović, Deverić. Trener: Josip Skoblar.
Rijeka: Ravnić, Sredojević, Rubčić, Kotur, Paliska, Jelavić, Janković, Radmanović, Matrljan (od 46. Škerjanc), Mladenović, Vujičić (od 76. Valenčić). Trener: Mladen Vranković.
Sve te tenzije dižete vi novinari, jednako zlo ovog društva kao i političari.