Rafael Nadal u nedjelju je osvojio svoj 12. Roland Garros, odnosno ukupno 18. Grand Slam karijere. Ispred njega na vječitoj je listi samo Roger Federer s okruglih 20 Grand Slamova.
Rafa je već sada po većini statistika među tri najbolja tenisača u povijesti, a samo jedan hrvatski tenisač ima više pobjeda nego poraza protiv Rafe.
Nije to ni Marin Čilić (2-6), ni Ivo Karlović (0-5), ni Borna Ćorić (2-2), ni Ivan Ljubičić (2-7)... Pozitivan skor s Rafom ima samo Zagrepčanin Goran Vujaklija, 34-godišnjak koji danas radi kao bankovni rizničar, a nekad je bio najbolji tenisač svijeta do 15 godina, te je kao klinac u dva meča upisao dvije pobjede protiv Rafe.
Dobivao i Berdycha, Gasqueta...
– Ma dobro, ne bih sad od sebe želio raditi zvijezdu, taj podatak znaju samo moji prijatelji. Ma bilo je to jako davno, 1999. godine. Ja sam tada imao 14, a on 13 godina.
Više se sjećam našeg drugog meča u Barceloni, igrali smo Hrvatska protiv Španjolske u Eurokupu, na betonu. Bilo je 2-0 u setovima, dosta gusto, mislim 7:5, 6:4, ili 6:4, 6:4, tako nekako – prisjetio se Vujaklija, pa dodao:
– Ja sam tada bio prvi u Europi, to jest u svijetu na ljestvici tenisača do 15 godina, tako da pobjeda nije bilo iznenađenje. Naravno, iz današnje perspektive je veće iznenađenje, hehe. Dobio sam ga prije toga još jednom, i to čak i puno lakše nego taj drugi put.
Ma ta moja generacija, godište 1985. i 1986. bila je odlična, igrao sam protiv Nadala, Gasqueta, Berdyhca, Baghdatisa, Sele, Monaco... S Gasquetom sam imao omjer pobjeda i poraza 2-2, a sa svima ostalima sam bio u pozitivi. Evo, protiv Berdycha (op. a. 4. igrača svijeta iz 2015.) imao sam omjer 4-0. Iz te moje generacije njih 15-ak su bili barem u TOP 100. Bili smo odlična generacija.
Je li se na Nadalu vidio potencijal igrača koji će osvojiti 18 Grand Slamova?
– Hehe, baš tada to nisam mogao zaključiti. Ali da je imao veliki potencijal, imao je. Naravno, Rafica tada nije bio 185 centimetara visok, sa 100 kilograma čistih mišića kao danas, ali već tada se vidjelo da je projekt koji bi trebao uspjeti. Gasquet je u mojoj generaciji baš ubijao, Rafica je bio mlađi, ali vidjelo se da je jako veliki talent. Svega tri godine nakon našeg meča Rafa je već krenuo u seniorski tenis, počeo pobjeđivati na Touru.
Da smo se barem fotkali
Jeste li barem iz tog dječačkog nadmetanja s Rafom sačuvali neku zajedničku fotografiju?
– Eh, da barem jesam. No, to još nije bilo doba selfieja ili mobitela, a nemam čak niti neki njegov potpis. No, ostale su lijepe uspomene. Evo, gledao sam nedjeljni Nadalov finale protiv Thiema, naravno da su mi kroz glavu prošle te dvije moje pobjede. Rafin sam fan, jer uvijek je bio srdačan, baš prijateljski nastrojen, a vidim da je sad ostao potpuno isti kao što je bio, to me fascinira.
Bi li vas se Rafa sjetio?
– Mislim da bi, jer gotovo uvijek je pobjeđivao, pa pamti one od kojih je gubio. Pogotovo mislim da bi se sjetio tog poraza u svojoj Barceloni, na tom meču su mu bili roditelji i stric.
A zašto Goran Vujaklija nije postao svjetski poznat tenisač poput Rafe?
– Uh, to je kombinacija sto stvari, ali možda ključna stvar bila je ozljeda koju sam doživio. Na jednom turniru u Austriji, sa 16 godina, igrao sam seniorsko finale, pao na ruku te zadobio tešku stres frakturu.
Iduće 3-4 godine nisam mogao normalno igrati tenis, na kraju sam odustao od profesionalizma, te otišao na koledž u SAD. Kad sam se vratio, razmišljao sam krenuti igrati profesionalno u parovima, ali onda sam odmah dobio posao u Hrvatskoj poštanskoj banci te sam definitivno odustao od pravog tenisa.
Ali, ne žalim, zadovoljan sam svojim poslom. Radim u riznici HPB-a, upravljamo kunskom i deviznom likvidnošću banke. Trgujemo na domaćim i svjetskim deviznim tržištima i tržištima kapitala – kazao nam je Goran, koji uz posao u HPB-u igra 1. Hrvatsku tenisku ligu, a preko ljeta austrijsku i njemačku.
S Osijekom je triput bio prvak Hrvatske, a sada je član Vrbovca.
Osvajanje međunarodnih teniskih turnira vs. posao u HPB-u s Hrvatkom... Ma dajte molim vas