Što reći, ima li smisla uopće komentirati nogomet nakon ovakvog primitivizma, gluposti i pohlepe te male grupe “navijača”, pohlepe da ukradu slavu i divljenje našim reprezentativcima. Otkud nekome pravo ukrasti sreću, osmijeh i zadovoljstvo Modriću, Rakitiću, Perišiću, ali i svim onim navijačima hrvatske reprezentacije koji su u glas pjevali “bijelo crvena, polja hrvatska...”. Izdignimo se iznad svih ovih događanja na tribini i divimo se našim nogometašima, herojima nacije u ovom trenutku.
Prije utakmice tražio sam odgovore na nekoliko pitanja koja bi bitno utjecala na ishod, to su segmenti igre i stanje momčadi kroz svih 90 minuta viteškog nadmetanja. Neću forsirati individualnu analizu igrača jer svaki od nas 4 milijuna ima svoga “Modrića”. Kao trener prije svake utakmice pokušavam vizualizirati događanja i probleme koji nam se mogu dogoditi, a isto tako i kreirati ono što bi moglo stvoriti probleme protivniku. A pitanja su škakljiva i zahtijevna:
1. Svježina i fizičko stanje momčadi
2. Posjed lopte i kontinuirani napad
3. Brzina protoka lopte sa što manje dodira
4. Reakcija na izgubljenu-osvojenu loptu
5. Gustoća linija
6. Presing
Pa krenimo sa analizom viđenog. Naši igrači fizički su jako dobro djelovali, bio sam zabrinut koliko će se brzo regenerirati tjelesno i mentalno nakon izrazito iscrpljujuće utakmice s Turskom. Rekao bih da se nismo previše niti istrošili jer lica naših igrača i mimika odavali su da je fizičko i mentalno stanje vrlo dobro. Razlog je tome izuzetno dobra kolektivna trka. Dobro smo pokrivali prostor i pametno trčali. Jedino zabrinjavajuće jest stanje Modrićeve ozljede, zabrinulo me hvatanje za prepone. Ili su u pitanju aduktori ili donji trbušni zid koji se reflektira na preponama.
Posjed lopte nam je bio jako dobar, čak i bolji nego protiv Turske. Dobro smo se kretali bez lopte i dolazili u prazne prostore, pogotovo Rakitić i Brozović. Po meni ključ je u jednom izrazitom krilu (Perišić) i jednom veznom koji može djelovati uz liniju ali i jako dobro ulaziti u sredinu i stvarati višak u veznoj liniji (Brozović). Pohvalio bih i seviljskog brijača Rakitića koji je danas izvrsno osjećao prazne prostore i nalazio najbolja rješenja. Znali smo kako promijeniti ritam i poput Muhameda Alija umrtviti protivnika pa onda 'ubosti' kao pčela. Dvadesetak udaraca na gol jasan je pokazatelj, a svi pokušaji nisu bili iz kontre.
Modrić je ponovno bio ključni igrač u našem protoku lopte i preuzimanjem odgovornosti u otvaranju igre pod pritiskom. Jako mu je dobro asistirao kretnjama i riješenjima Badelj. Brzina protoka lopte i igra sa što manje dodira omogućila nam je gore apostrofirani dobar posjed. Lopta nam je išla brzo, ali i to je zasluga dobrog kretanja i otkrivanja bez lopte. Izlaskom Modrića i naš je učinkoviti posjed i protok pao, vidi se koliko je Luka važan za momčad. S njim momčad jednostavno djeluje bolje, sigurnije, konkretnije, opuštenije.
Reakcija na izgubljenu, a pogotovo na osvojenu loptu bila nam je fantastična. Nakon gubitka lopte vrlo smo je brzo vraćali u posjed nakon hitre reakcije i presinga najbližih igrača ili brzim povratkom u zonu iza lopte. Reakcija na osvojenu loptu danas je bila dva puta smrtonosna za obranu Češke. Nisu imali riješenja za situacije kad smo im oduzeli loptu u otvaranju i okomitim dodavanjem tražili igrača koji je utrčava bez lopte (Perišić i Rakitić).
Žao mi je što Mandžukić nije zabio u jednoj od prilika jer gladan je gola i samo mu jedan treba kako bi pokrenuo rijeku svojih pogodaka.
Gustoća linija i plitka formacija u svakom dijelu terena olakšali su nam igru u obrani i kasniji lakši izlazak u kontru. Zadnja linija je bila u stalnom pritisku na češke napadače i vezne te im nismo dozvolili da kroz igru priđu unutar naših 30 metara. Ovakav mali razmak među linijama olakšavao je posao i Modriću, a posebno Badelju koji je taktički odigrao odlično. Bio je stalno na liniji dodavanja vezni-napadač i nije dozvolio niti jedan okomit pas Čeha.
Veliku ulogu u toj priči imao je i Mandžukić, gušio je otvaranje napada Čeha, zatvarao bokove i pratio protivnika ako je trebalo i do svoga šesnaesterca.
Presing je bio ključ našeg dobrog napada. Brzim i jasnim usmjeravanjem Čeha na pogrešku dobivali smo na prostoru. Nismo bili povučeni i daleko od njihovog gola nego smo srednje visokim presingom i naše akcije približili njihovoj obrambenoj trećini.
Koji se zaključak nameće na kraju? Uz jako dobru igru veliko je pitanje u kakvom su psihološkom stanju naši igrači nakon prekida utakmice uzrokovanog bacanjem baklji na igralište. Iz aviona je bilo vidljivo da im je koncentracija razbijena, da su u psihološkom 'knock downu'. U tim trenucima lica naših igrača odavala su očaj i zabrinutost hoće li nas izbaciti sa Eura. Rezultat toga stanja je i prividno povlačenje i drugi primljeni pogodak. Da njie bilo prekida bili bi sada na 6 bodova i sigurni putnici u drugi krug. Mentalni trening će u ovom trenutku odigrati veliku ulogu za daljnji tijek turnira, mislim da je to primarni zadatak na koji se u ovom trenutku mora obratiti velika pozornost.
Moja poruka za kraj - budite ponosni na svoju igru te uz jedno pivo prisjetite se svih dobrih poteza, golova i bodrenja onih pravih, istinskih navijača hrvatske reprezentacije.
Ne mogu vjerovati da još uvijek ima onih koji ove bolesne i opasne teroriste nazivaju navijačima i to hrvatskim. Pogledajte samo snimku francuskog vatrogasca. Ove teroriste treba strpati doživotno u zatvor da odrađivaju štetu koju nam godinama nanose.