Na posljednjem velikom natjecanju, Europskom prvenstvu 2004. u Portugalu, hrvatskim je nogometnim orkestrom dirigirao Otto Barić. Uz Francuze, Engleze i Švicarce nismo mogli dalje od skupine.
Bit će nam pakleno
Danas je euforija okupala Hrvatsku, od reprezentacije koju vodi Zlatko Kranjčar nacija očekuje najmanje drugi krug.
Uvijek nam je nedostajalo umjerenosti, nikad nismo shvatili da je za Hrvatsku već uspjeh kontinuirano sudjelovanje na velikim natjecanjima. Barić vjeruje u Cicine momke...
- Možda mnogi nisu svjesni, ali bit će nam pakleno u Njemačkoj. Ne samo zbog Brazila. Ili najmanje zbog njega. I dobro je da SP otvaramo susretom s Brazilom, jer u toj utakmici neće biti pritiska. Utakmice protiv Australije i Japana, a posebno ta potonja, bit će ključne. Japanci su vrlo neugodni, gledao sam ih u utakmici s Njemačkom. Trče kao navijeni. Puno, puno više nego naši igrači - upozorava Barić.
Ipak, Hrvatska je, valjda, kvalitativno jača?
- Svakako. Imamo stabilnu, kvalitetnu i potentnu reprezentaciju. Ali, možda bi trebalo razmisliti o nekim promjenama u veznom redu.
Ciljate li na Niku Kranjčara?
- Ne samo na njega. Cici apsolutno moramo dati povjerenje, on je najdulje uz momčad i najbolje poznaje mogućnosti igrača. Dojam je, ipak, da je u slučaju Nike možda malo pretvrdoglav. Što ako Niko ne bude mogao? Moramo imati rezervna rješenja...
Portugal je uspjeh
Skupinu moramo proći, a onda nas, vjerojatno, čekaju Talijani u osmini finala?
- Srce, naravno, kazuje da ćemo i nakon Italije dalje. Samo, realno, mislim da ćemo tu stati... Talijanski nogomet, istina, potresaju afere, ali uvjeren sam da to na njih neće ostaviti traga. Dapače, bit će im to dodatni motiv. Istina je i to da nam Talijani igrački odgovaraju, pobijedili smo ih na zadnjem SP-u. Samo, takav scenarij teško će se ponoviti. Teško ćemo s njima, ako se sretnemo. Ali, Cici ne treba oderati kožu ako ispadnemo...
Kao što nisu ni vama nakon Portugala?
- Činjenica je da smo mi u Portugal stigli opušteni, nitko uoči EP-a nije spominjao da obvezno moramo ući u drugi krug.
Tek kasnije su novinari otvorili paljbu po meni i igračima. Objektivno gledajući, Francuska i Engleska bile su tada među najboljim reprezentacijama ne samo u Europi nego i na svijetu, a pokazuje se danas da je i Švicarska iznimno respektabilna momčad.
Općenito, postigli smo uspjeh, bez obzira na to što smo, možda, mogli otići i dalje.