Otto Barić napravio je nešto slično. U veljači 2003. pozvao je 35 igrača. Protiv Makedonije je igrao 2:2, tri dana kasnije protiv Poljske 0:0.
– Istina, no ja sam tada formirao reprezentaciju, a pozvao sam mnogo igrača upravo zbog dvije utakmice u tri dana – pokušao se braniti Otto Barić.
Hrvatska je svojedobno znala igrati u "šarenim", slabim sastavima. U Bratislavi smo 1994. godine pobijeđeni s 4:1, u Seulu smo 2001. s J. Korejom igrali neodlučeno i izgubili.
– Tri su utakmice previše, bilo bi optimalno da je Hrvatska igrala protiv Austrije i Estonije, a utakmica u Osijeku s onakvim suparnikom suvišna je. Čudi me da je izbornik odlučio iscijeđene igrače opteretiti. Zbog toga treba Modriću, Šimuniću i Petriću odati posebno priznanje – govori Barić.
Što je trebalo učiniti?
– Pozvati najjače snage i igrati jaču utakmicu i uigravati momčad za kvalifikacije.
Barić je želio napomenuti da protekli tjedan nije prozvao Bilića, nego da je samo rekao kako su hrvatski novinari od njega napravili boljeg trenera no što Bilić to po Barićevu mišljenju jest.
G. Barić ima pravo na svoje mišljenje, no kvalifikacija rada trenera Bilića u najmanju je ruku nepristojna. O njoj odlučuje HNS i hrvatska javnost.