Bivši hrvatski reprezentativac, Vukovarac Dario Krešić (40) bio je od 2009. do 2012. vratar PAOK-a, Dinamova suparnika u osmini finala Konferencijske lige. Krešić se u razgovoru za VL prisjetio svoje solunske epizode, a govorio je i o svom životu nakon nogometne karijere vratara.
Naime, Dario Krešić još se od 2011. godine bavi proizvodnjom vina.
– Kada sam ušao u taj posao, o tome nisam znao ništa, ali eto; isplatili su se upornost, rad, volja i želja i sada nam zaista ide iznenađujuće dobro. Ideja je bila moja, podijelio sam je s ocem Franjom, a u početku je bila da napravimo vino samo za nas, čak ne za prodaju, ali onda se ukazala prilika da kupimo neka zemljišta, činili smo to korak po korak, i tako je zapravo krenuo posao. Imamo 20 hektara zemlje i proizvodimo, ugrubo, oko 150.000 litara vina godišnje. Jedno vrijeme izvozili smo samo u Ameriku i nešto sitno u Njemačku, a sada smo ostali samo na Njemačkoj i Hrvatskoj.
Bavite se i menadžerskim poslom, među ostalim doveli ste Armenca Mkrtčjana u Osijek prošloga ljeta?
– Da, dovela ga je moja agencija, ali on nije naš igrač, ima svoga agenta.
Na pravom je putu
Vaš je igrač i supernadareni 14-godišnjak Mihael Kelava?
– Otkako radim ovaj posao, čak otkako sam u nogometu, Mihael je sigurno najveći talent koji sam vidio. Igrač je drugoplasirane momčadi pionirske lige Gorice u koju je došao iz krapinskog Zagorca. Ponovit ću, Mihael je jedan od najvećih talenata – čak mogu bez imalo straha reći: u Europi! – ali znamo koliko je put od pionira do gotovoga igrača dug i težak. Za Mihaela mogu reći da je na pravom putu, mentalno je zdrav i čvrst i ako nastavi ovako raditi, siguran sam da će napraviti veliku karijeru. On je ofenzivni vezni i krilo, a u ovoj sezoni već ima 14 pogodaka i 6 do 7 asistencija.
U karijeri ste branili u Njemačkoj, Grčkoj, Rusiji i na Cipru, ne i u Hrvatskoj, osim za reprezentaciju. Najviše utakmica ipak ste odradili u dva grčka kluba, Panioniosu i PAOK-u.
– Imao sam dosta tešku karijeru. Između 19. i 22. godine prošao sam četiri operacije koljena! Kad sam bio 22-godišnjak, u Trieru su mi kazali da mi karijera neće dugo potrajati i da se skrasim što prije. Tada sam počeo jako ulagati u sebe, imao sam privatne trenere, radio sam na sebi i moja je karijera od tog trenutka išla prema gore. E, sad, možda nisam toliko branio koliko sam imao potencijala i koliko sam želio, ali mogu biti zadovoljan što sam sve izvukao i koliko sam trajao kao golman.
U PAOK-u ste proveli tri godine. Je li to bilo sretno razdoblje za vas?
– Kada sam napuštao Panionios, odlučio sam se za PAOK jer sam u tom trenutku vidio neku ozbiljnu priču za svoju karijeru, ali ona nije išla u smjeru koji su mi obećavali. Ta ozbiljna sportska priča počela je u PAOK-u tek kad sam ja otišao. Inače, u PAOK-u sam postao prvi vratar na utakmici s Ajaxom u pretkolu Lige prvaka u ljeto 2010. godine. I branio sam odlično, bio sam zadovoljan sve do jedne situacije u kojoj sam doživio najgori trenutak svoje karijere: bez ikakvoga objašnjenja i bez razloga trener me maknuo s gola uoči posljednje utakmice grupne faze Europske lige s Dinamom u Maksimiru! A do tada sam konstantno branio, pa čak sam i nakon te utakmice u kojoj nisam branio bio uvršten u idealnu momčad Europske lige!
Postoje valjda i lijepe uspomene na boravak u PAOK-u?
– Dosta sam brzo izgradio dobar status u PAOK-u. Kada sam branio u spomenutoj utakmici s Ajaxom, izborio sam se za poziciju prvoga vratara. Bilo je stvarno lijepih trenutaka u Solunu. Meni je PAOK u srcu i jako sam vezan za Solun, za navijače i za klub općenito. Volim otići tamo, s obitelji odem i na odmor u Grčku, jer sam tamo proveo znatan dio karijere. Na žalost, s PAOK-om nisam osvojio nijedan trofej, jer klub u to vrijeme nije bio na današnjoj razini. Trener mi je u jednom razdoblju bio Fernando Santos.
U PAOK-u ste branili u dresu s brojem 91?
– Bila je to posveta mome gradu Vukovaru. U trenutku kada sam došao u PAOK osjetio sam da to želim napraviti; jako sam vezan za Vukovar, tamo sam rođen, roditelji mi tamo žive, tijekom rata bili smo prognani, pa smo dvije godine živjeli u hotelu Holiday, pa četiri godine u Kumrovcu...
Idem na proslavu u Leverkusen
Kako vam se kao vratar sviđa Dominik Kotarski?
– Dominik je opravdao svoju pozivnicu u reprezentaciju. Dečko je isto imao težak put, borio se za sebe, vukao je prave poteze, poput dolaska u Goricu, u kojoj je odradio jednu sezonu. Tu se vratio u formu i napravio transfer u PAOK. I sada je zasluženo u reprezentaciji.
Vi imate jedan nastup za vatrene?
– To mi je bio san – samo da jednu utakmicu branim za Hrvatsku! To sam i uspio 2013. godine, na tome sam jako zahvalan i kad god mogu, odem na utakmicu reprezentacije. Čak i u gostima, gdje onda spojim ugodno s korisnim: pogledam utakmicu i obavim poslovni sastanak.
Hoćete li na proslavu naslova u Leverkusen?
– Naravno! Bayer je bio vrhunac moje klupske karijere i čak planiram ići u Njemačku na dvije Bayerove utakmice prije kraja sezone, a onda i na proslavu naslova obavezno.
Kako procjenjujete izglede Dinama u susretima s PAOK-om?
– Šanse su 50:50. PAOK je trenutačno u uzlaznoj putanji, ima iskusne igrače, dobru energiju u gradu i osobito na svome stadionu, a Dinamo – nakon što se dugo mučio s formom, ipak se digao i znamo svi koliko kvalitete i mogućnosti ima.
Bili ste igrač PAOK-a, ne i Dinama, ali Hrvat ste, živite u Zagrebu: za koga ćete navijati?
– To je kao da me pitate koje dijete više volim. Želio bio da hrvatski klub prođe dalje, jer Hrvat sam i moja ljubav prema domovini je ogromna, ali to istodobno ne umanjuje moju ljubav prema PAOK-u – zaključio je Dario Krešić.
H.ebo te Balkan..!