Niko Kovač nije normalan, pa svaki dan nam vadi krv iz prsta – otkrio mi je jedan hrvatski nogometni reprezentativac uoči Mundijala u Brazilu 2014. godine te dodao:
– Uz to je uveo režim u kojem su uglavnom strogo regulirana pravila. U reprezentaciji to uglavnom nikada ne prolazi dobro.
Prvi je to obris skice za portret novog trenera slavnog bavarskog Bayerna iz Münchena. Bivši kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i njezin izbornik s kockastima nije uspio napraviti pamtljiviji rezultat. Jedno četvrtfinale Eura i šokantan poraz protiv Turske kao igrač te ispadanje od Meksika (u skupini su bili još Brazil i Kamerun) ipak su rezultati na koje kao osoba nikada nije želio pristati.
Napisali smo u petak da Niko Kovač u svojem Berlinu polaže diplomski rad pred novim poslodavcem. Bila je to nedvojbeno utakmica života u trenerskom smislu. Prije svega u psihološkom smislu: naljutio je upravu Eintrachta zbog nespretnog termina objave odlaska u Bayern, potom su se zaredali slabiji rezultati kojima je izgubljeno mjesto koje vodi u Ligu prvaka. Sve to znao je Kovač, koji je u posljednjoj utakmici upravo pokazao da sazrijeva kao trener te da je savršeno pripremio momčad protiv svojeg novog kluba. Bayernovi čelnici istodobno su tugovali jer nisu u vitrinu pospremili još jedan trofej, ali s druge strane sigurno su imali malu utjehu u tome što ih je pobijedio trener koji će sljedeće sezone nositi njihovo klupsko odijelo pokazavši da je taktički sazrio, donijevši na klupi Eintrachta, nakon 30 godina, pehar namijenjen pobjedniku kupa.
Kovač je kao igrač bio vrlo savjestan, požrtvovan i fanatično uporan. Znali su njegovi treneri rabiti onu pomalo ocrtanu frazu – on je moja produžena ruka na terenu. I doista, u dresu je uvijek davao maksimum, a to je minimum koji traži i od svojih nogometaša.
Stiže u Bayern, najmoćniji njemački klub, koji je baš posljednjih desetak godina nedodirljiv. Katkad posrne u DFB pokalu, ali prvenstva osvaja redovno i u Ligi prvaka živi između četvrtfinala, polufinala i naslova prvaka Europe. Bit će jako važno kako će se Niko Kovač postaviti, puno je zvijezda i taština i bit će mu to mnogo veći izazov od samog mijenjanja stila igre po svojim idejama. Mislim da njegov spartanski duh ne može biti ništa loše, no ne znam hoće li ta njegova krutost proći u FC Hollywoodu kako su Bayern zbog brojnih skandala znali nazivati. Pronalaženje tog balansa možda je i ključno za njegov opstanak i uspjeh u slavnom bavarskom klubu. U svakom slučaju, pokazao je talent i prepustio Frankfurt novom treneru, Austrijancu Adiju Huetteru, posve formiranu momčad.
Sretno, Niki, u Münchenu, ali treba pohvaliti i generaciju mladih hrvatskih trenera koji su ove sezone ostavili trag. Prije svih Ivana Leku, koji je s Bruggeom osvojio belgijski naslov, te Igora Bišćana koji je imao silne amplitude, ali dobio je derbi s Mariborom i ima dvije meč lopte za ‘kruno’.
Sprdali ste se gasarbajterima, pa tako i Niki Kovaču iz druge generacije. Već i treća generacija odrasta. Sve mahom na zapadu odgojeni i školovani ljudi, koji gaje svoje hrvatske korijene i usput s marljivošću ostvaruju zavidne karijere. Ne zbog nepotizma kao u pradomovini Hrvatskoj, nego zbog sposobnosti, neovisno o svjetonazoru. Ali vi u pradomovini u vašem mentalnom sklopu koji je mješavina srednjovjekovnog nauka vjere, jugosocijalističkog malograđanstva i postkomunističkog lopovluka ste Niku kao i tisuće drugih Hrvata iz dijaspore opet otjerali iz Hrvatske! Sad plačite. Niste ni pola vrijedni prelijepe hrvatske zemlje kao Hrvati izvan domovine!