'Od mame sam naslijedila brzinu. Kažu da sam najbrža u reprezentaciji'

Rukometašice Hrvatske ne samo da dobro igraju, dobro izgledaju i odlična su škvadra već je većina djevojaka i akademski obrazovana. I imamo nešto što nema nijedna reprezentacija – dva para blizanki. Jedan par su sestre Kalaus, a drugi sestre Posavec. Sve četiri igraju u zagrebačkoj Lokomotivi. Bilo je zgodno čuti novinara srpskog RTS-a kada se u prijenosu utakmice Hrvatska – Srbija zbunio i u jednom trenutku rekao kako je jako čudno da Posavec, koja je krilo, odjednom tako dobro igra kao srednji vanjski. Nije čovjek znao da se radi o blizankama... Od 16 igračica koje su trenutačno na Europskom prvenstvu najviše ih je iz Lokomotive – Bešen, sestre Posavec, sestre Kalaus, Japundža, Šimara i Prkačin. Četiri igračice su dugo igrale u Lokomotivi – Krsnik, Ježić, Debelić i Pijević. Jedine koje nikad nisu imale veze s Lokomotivom su Mičijević, Mamić, Vidak i Blažević. Jasno, treba biti pošten i reći da su igračice Podravka Vegete bile negativne na testiranju, onda bi ova slika bila potpuno drukčija...

Prije trenirale taekwondo

Larissa i Dora Kalaus dolaze iz Križevaca gdje su počele igrati rukomet. Potom su igrale u varaždinskoj Koki te prije dolaska u Lokomotivu u Podravka Vegeti. Obje završavaju Filozofski fakultet, smjer psihologija.

– Možda smo u seniorskom rukometu fenomen jer u reprezentaciji igraju dva para blizanki, ali moram istaknuti da u mlađim kategorijama Lokomotive igraju još tri para blizanki – rekla je Larissa koja je dobila ime po glavnom liku kultnog filma “Doktor Živago”.

Sestre su cijeli život zajedno. Zajedno žive, zajedno treniraju, zajedno igraju u istim klubovima, zajedno su u reprezentaciji.

– Čak i na fakultetu imamo isti prosjek ocjena – dodala je Dora.

Zanimljivo je da su prije rukometa trenirale taekwondo.

– U jednom trenutku trenirali smo oba sporta i onda smo se na kraju odlučile za rukomet – zaključila je Larissa.

Sestre Posavec, Stela i Paula, dolaze iz Strahoninca. Obje su karijeru počele u Zrinskom iz Čakovca, a onda je prvo Stela 2016. došla u Lokomotivu, a sestra za njom godinu dana kasnije. Paula je završila sportski menadžment, a Stela Pravni fakultet.

– U rukometne vode ušle smo sa samo devet godina, zahvaljujući roditeljima koji su se aktivno bavili sportom, no velikim dijelom za početak naše karijere zaslužna je susjeda koja se bavila rukometom. S njom smo nekoliko puta otišle na trening, nakon čega smo se zaljubile u taj sport i počele ga redovito trenirati – rekla je Stela.

Igrajući za osnovnu školu, osvojile su prvo mjesto na županijskom prvenstvu u Prelogu.

– S nama u razred išla je još jedna sjajna rukometašica – Nikolina Zadravec. Ona trenutačno igra za Podravka Vegetu i članica je reprezentacije, ali zbog pozitivnog nalaza nije ovdje s nama – rekla je Paula.

Tena Japundža i Andrea Šimara uskočile su umjesto oboljelih igračica Podravke. Tena studira kemiju, a Andrea šumarstvo. Obje su u Lokomotivi već četiri godine i obje su bile dio ekipe koja je 2017. osvojila Challenger kup.

Šimarin djed igrao je rukomet za Samobor, mama je bila atletičarka, a tata nogometaš.

– Od mame sam naslijedila brzinu. Kažu da sam najbrža u reprezentaciji – rekla je Andrea.

Kristina Prkačin jedina je igračica koja studira na Kineziološkom fakultetu. Rođena je u Dubrovniku. Tek s 15 godina počela je igrati rukomet. Prije toga trenirala je gimnastiku, plivanje, odbojku i atletiku. Na prva dva sporta zadržala se dulje, oko tri godine. Toliko je provela i u Ženskom rukometnom klubu Dubrovnik prije nego je krenula za Zagreb. Prvu godinu u glavnom gradu odradila je u dresu Trešnjevke, a potom iduće četiri u dresu Lokomotive. Brat Kristian i sestra Karla također su trenirali rukomet. Oni su ‘krivi’ što je Kristina nakon svih sportova uzela rukometnu loptu u ruke.

– Upisala sam smjer kineziterapije jer se u budućnosti vidim kao kinezioterapeutkinja. Rukomet je odlična podloga za učenje, nažalost ima dosta ozljeda pa se uvijek nešto novo nauči – rekla je Kristina.

– Gledate li druge sportove? – pitali smo je.

– Osim rukometa, volim košarku, vaterpolo, nogomet, odbojku.

– Najljepši dio Dubrovnika?

– Cijeli Dubrovnik je lijep na svoj način, ali svakako bih naglasila Mokošicu jer je to mjesto gdje sam odrasla.

– Čime najčešće kratite vrijeme na putovanjima?

– Slušajući glazbu, gledajući filmove, družeći se i razgovorom.

– Koje žanrove filmova volite gledati?

– Najviše akciju, komediju i dramu – zaključila je Kristina.

Lucija Bešen s 22 godine najmlađa je naša reprezentativka. Dolazi iz sportske obitelji, sestra Gabrijela je također vratarka. – Sestra je branila za Hrvatsku na Europskom prvenstvu 2016. godine. Možda bi i sada bila s nama da je nije zaustavila korona. Bila mi je velika želja da zajedno budemo na jednom velikom natjecanju – istaknula je Lucija koja je u Lokomotivu došla iz Sesveta.

Katarina Ježić, kapetanica reprezentacije, posebna je na ovom prvenstvu, i to po frizurama.

Prozvali je “ženski Rambo”

– Volim nositi neobične frizure i sama ih pravim. Moje frizure su moja inspiracija – istaknula je Katarina koju su srpski mediji prozvali “ženski Rambo” jer ima obrijan veći dio glave, jake mišiće od žestokog rada u teretani s utezima, što često objavljuje na svom Instagram profilu.

Dora Krsnik je iz Velike Gorice. Igrala je za Lokomotivu, Zelinu, Podravku, Krim, danas je u francuskom Plan de Cuquesu. Za nju kažu da je “ubojica dječjeg lica”. Specijalnost joj je igra u obrani, ali u zadnje vrijeme igra sve više u napadu, i to na mjestu desnog vanjskog.

Ana Debelić iz Rijeke je došla u Lokomotivu pa je igrala za Podravka Vegetu, da bi se danas skrasila u Rusiji.

– U Rusiji je svaka utakmica na nož, s puno više naboja. Neću igrati u Ligi prvakinja, ali tu je EHF kup – istaknula je igračica Astrahanočke.

Tea Pijević pamtit će ovaj EP po sjajnim hvatanjima “živih” lopti. Kao da na vratima imamo “Spider-girl”.

– Živjela sam kao mala u mjestu Stablina. To je zapravo predgrađe Ploča, kako ja kažem – selo moje malo, ljepše od Pariza. Kod nas je dolje uvijek bitka između mjesta, imamo svoja natjecanja poput maratona lađa i uvijek volimo isticati svoje mjesto – rekla je Tea.

Ćamila Mičijević dobri je duh reprezentacije, najveća zabavljačica. Josipa Mamić kaže da nikad nije imala problema zbog prezimena, a Marijeta Vidak je sretna što se nakon teške ozljede opet vratila u reprezentaciju. •