Pripreme su završene, obavezna zadaća napisana je za peticu! Najstroži kritičari, a među njih spada i izbornik Červar, uvijek će naći zamjerku, ali zapravo su hrvatski rukometaši lakši dio programa odradili bez većih problema i uzrujavanja ili pretjeranog trošenja energije. A sad slijedi ono pravo, veliki sraz sa starim rivalom, zapravo i danas najdražim jer je upravo preko Njemačke Hrvatska dolazila do svjetskog i olimpijskog zlata. No, bile su to neke druge generacije, prošlo je desetljeće i pol.
Čini se da se domaćin prvenstva ispucao na Makedoncima. Hrvatska obrana bila je za Austrijance nešto s čime se do tada nisu susreli, lopta je letjela po tribinama i na kraju ispada da je najopasniji bio trenutak rukovanja Červara i Pajoviča jer Slovencu su dok je igrao protiv Hrvata znali pobjeći prsti prema očima. Obrana je bila toliko sigurna da je malo tko primijetio da smo do 40. minute imali svega dvije obrane vratara. Kasnije se Šego probudio.
U odnosu na prethodna natjecanja, odnosno prva dva otkako se Červar vratio na klupu, Hrvatska djeluje i zanimljivije u igri na postavljenu obranu. I nije samo u tome što su sada svi prisutni spremni, već se čini i da je magični trokut Cindrić - Duvnjak - Karačić s izbornikom pronašao idealnu podjelu poslova. Hrvatska sada u napadu bolje stvara višak prebrojavanjem i križanjima te se ne oslanja više isključivo na brze golove i individualna rješenja. No, za punu ocjenu pričekajmo ipak sudar s prvom surovom obranom kao što je njemačka.
Trokorak Luke Cindrića mogao bi ući u neki nastavak Matrixa, gotovo je nestvarno kojom brzinom pretrčava teretnjake i pronalazi rupe u obrani loveći čuvare na krivom koraku. No, oni koji pogledaju Final Four Lige prvaka mogli su to vidjeti i na puno višoj razini. Za igrača Barcelone ovo su do sada bili pikzibneri, nema sumnje da će ga Nijemci ručerdama loviti u klinč. Ne bi bilo nezasluženo da je proglašen igračem utakmice, no za nas je zapravo idealno da je izabran Stepančić koji je unatoč šutu 4-10 bio dobar. Zašto? Zato što nije gubio glavu zbog promašaja niti je prezao od šuta, a to je zapravo puno gora opcija od promašaja jer bi tako dovodio suigrače u zonu pasivnog napada. Na prste jedne ruke moglo bi se nabrojati koliko su nam puta do sada suci digli ruku za pasivni napad, a Nijemci će kao i lani taktiku obrane bazirati upravo na tome da nas tjeraju u pasivni napad. I tuku.
Njemački izbornik Prokop, baš kao i Červar, promijenio je što silom prilika što vlastitom procjenom osam igrača (pola kadra) u odnosu na naš posljednji dvoboj prije godinu dana, a ako je netko na temelju dosadašnjih rezultata pomislio da Nijemci nisu baš nešto, sinoć se mogao razuvjeriti. Suvereno su pregazili Bjelorusiju kažnjavajući brzim kontrama baš svako petljanje u napadu. Nema sumnje da Duvnjak i suigrači neće ponavljati takve pogreške. I da željno čekaju taj dvoboj jer još su svježa sjećanja na onaj iz Kölna koji se lomio na našu stranu dok Danci Gjeding i Hansen nisu u samom finišu prelomili oduzevši dvije lopte “na pravdi Boga”! Nema sumnje, onu bol i očaj zbog takvog raspleta koji im je prije godinu dana odnio sreću plasmana u polufinale SP-a nitko od naših igrača nije zaboravio. Kao što nema sumnje i da Nijemci, iako domaćini, tu utakmicu nisu dobili samo zbog sudaca.
>>>> Pogledajte što je za Večernji TV rekao proslavljeni Ivica Obrvan