Imamo najbolji par svijeta, najbolju juniorku (Petra Marčinko), reprezentacija nam visoko kotira u elitnom društvu, na Olimpijskim smo igrama nakon hrvatskog finala osvojili zlato i srebro u parovima, imamo i dva Grand Slam naslova u dublu, četvero juniora u Top 50... Sve su to rezultati jedne za hrvatski tenis neponovljive sezone. Pa, iako je lijepo pisati o parovima ili o prvom mjestu reprezentacije na ITF-ovoj listi sudionika Davisova kupa, moramo se pozabaviti i ovogodišnjim nastupima naših tenisača i tenisačica u pojedinačnoj konkurenciji, a tu ne stojimo baš najbolje, iako nije ni sve tako loše. Činjenica je ipak da je u tom smislu ovo bila jedna od slabijih godina u karijerama naših najboljih tenisača i tenisačica.
Čilić na 33. poziciji
Potvrdu za to nalazimo i u plasmanima naših igrača na ovogodišnjim listama, koje su ponešto, iako ne puno, razlikuju od službenih ATP i WTA ljestvica, koje, u ovim godinama pandemije koronavirusa, računaju i dulje razdoblje od 12 mjeseci. Na temelju tih lista, kao što znamo, tenisači i tenisačice ulaze u ždrijeb turnira koji igraju, a najbolje rangirani tenisači i tenisačice postavljaju se kao nositelji turnira.
No ovogodišnje liste daju realniju sliku recentnih dometa naših igrača i igračica. A u takvoj konkurenciji naš je najbolji pojedinac Marin Čilić (33), koji se nalazi na 30. mjestu ATP liste s 1710 ovogodišnjih bodova. On je osvojio i dva od tri turnira kojima se ove godine može podičiti hrvatski tenis: do trofeja je dolazio u Stuttgartu i St. Peterburgu, a ima i finale iz Moskve. Marin je godinu započeo na 43. mjestu i spustio se do 30., postigavši ove godine 33 pobjede i 23 poraza.
Najuspješnija je među tenisačicama Ana Konjuh, 53. po učinku u 2021., koja bi mogla konkurirati i za naslov povratnice godine jer je u sezonu ušla kao 538. tenisačica svijeta. Najbolji su joj rezultati finale Beograda i polufinale San Josea, a Ana bi jamačno imala i bolje rezultate da na Grand Slam turnirima nije morala igrati kvalifikacije. Na trima ih je uspješno prošla (Roland Garros, Wimbledon i US Open), ali i potom redovito zapinjala u prvom kolu. No za 23-godišnju Dubrovčanku najvažnije je da se vratila vrhunskom tenisu, da je desni lakat više ne boli i da napokon može u potpunosti realizirati sav svoj potencijal. Uostalom Ana je među vršnjakinjama i mlađima na 16. mjestu, što je jedan od najboljih hrvatskih plasmana u seniorskoj konkurenciji.
Treća je po učinku, na 57. mjestu WTA liste, Petra Martić (30), za koju se to i ne bi reklo s obzirom na mršave rezultate u završnici sezone (dvije pobjede i šest poraza u posljednja četiri mjeseca). No Petra je prije toga imala polufinale Rima te četvrtfinala Melbournea i Parme, promijenila je trenera (sad se o njoj brine Michael Geserer) pa sad najavljuje novi uzlet.
Nešto je slabija od Petre Donna Vekić (25), koja zauzima 59. mjesto. Ona je osvojila onaj treći hrvatski naslov (uz Čilićeva dva), i to u talijanskom Courmayeuru na samom kraju sezone. To je barem malo popravilo dojam o Donninoj godini, prije toga na čak četiri turnira ispadala je u prvom kolu. No zato je na olimpijskom turniru u Tokiju pobijedila treću tenisačicu svijeta Arinu Sabaljenku, što joj je najvredniji ovogodišnji skalp i prava je šteta što je ispala već u sljedećoj rundi (poraz od Ribakine u trećem kolu). Ne smije se, naravno, zaboraviti da Donna zbog operacije koljena tri mjeseca nije igrala.
Dolaze neki novi aduti
Iako zbog ozljede ramena nije nastupao veći dio godine (posljednji turnir, onaj u Rotterdamu, odigrao je još u ožujku), Borna Ćorić (25) sa 174. mjestom na listi uspio se naći u Top 5 naših igrača. Zbog nešto sporijeg oporavka od očekivanog propustio je i završni turnir Davisova kupa, ali u novoj bi sezoni Borna trebao biti fit i napokon onaj stari borac kakvog ga poznajemo, koji nije lagan zalogaj ni za najbolje tenisače svijeta. U svakom slučaju imamo pravo u 2022. godini očekivati bolje rezultate i u singlu, posebno zato što dolaze i neki novi aduti poput Borne Goje, Duje Ajdukovića, Nine Serdarušića, Antonije Ružić, Tare Würth i Petre Marčinko.