Oni su mladi i uspješni sportaši. U ljubavnoj su vezi godinu dana i oboje igraju nogomet. On je Kristijan Lovrić, nogometaš Gorice, a ona je Monika Conjar, nogometašica Splita. Oboje igraju u prvoligaškim klubovima.
– Mislim da smo jedini nogometni ljubavni par u Hrvatskoj, a možda i šire – rekao je Kristijan, koji igra proljeće snova u Gorici.
Još u prvom dijelu sezone grijao je uglavnom klupu, a kad je Ijawi Atiemwen otišao u Dinamo, otvorio se prostor za mladog napadača.
– Nisam počeo igrati jer je Ijawi otišao, jednostavno sam promijenio način razmišljanja prema sportu i malo mu se više posvetio. Dobio sam potporu trenera Sergeja Jakirovića i sve je dobro krenulo – istaknuo je Kristijan.
Eksplodirao na proljeće
U 13 utakmica u proljetnom dijelu prvenstva HNL postigao je osam pogodaka. Njegovi pogoci kojima je donio pobjedu Gorice smijenili su već dva trenera – Matjaža Keka u Rijeci i Zorana Zekića u Osijeku. Kada bi se samo gledao učinak u proljetnom dijelu prvenstva, Lovrić bi bio drugi strijelac lige. Ispred njega bio bi samo Jakov Puljić, napadač Rijeke koji je postigao 12 pogodaka. A ispod njega bili bi Marić, Andrić, Zwolinski, Krstanović, Caktaš, Jairo. Svi ti igrači trenutačno vrijede na transfermarktu puno više od Kristijana, čija je trenutačna vrijednost 450.000 eura. No, ta brojka će se sigurno na kraju sezone povećati. Statistički, Kristijan je najbolji krilni napadač Prve HNL, pet puta je bio u 11 najboljih igrača kola, a šest puta najbolji igrač Gorice.
– Može i bolje – dodao je Kristijan, koji ima 23 godine, dok je Monika godinu dana starija.
– Zato ga redovito šaljem po šibice – našalila se.
S koliko ste godina počeli trenirati nogomet?
– Ona je počela s deset godina, a ja sa šest. Možda bi Monika krenula i prije, ali u Hrvatskoj nema ženskog uzrasta u tako ranoj dobi. Jedno sam vrijeme igrao usporedo nogomet i rukomet u Ogulinu. Sjećam se da sam puno puta igrao mali nogomet s Lukom Cindrićem, ali nikad nismo zajedno zaigrali ni veliki nogomet ni rukomet. Na kraju sam se odlučio za nogomet, a on za rukomet. Vjerujem kako smo obojica donijeli dobru odluku. Čuo sam se baš s njim prije nekih mjesec dana. Još uvijek prepričavamo kako smo, igrajući mali nogomet za školu, osvojili treće mjesto u Hrvatskoj – kaže Kristijan.
Pratite li rukomet, Cindrić je prošli vikend s Kielcom napravio čudesan rezultat pobijedivši u četvrtfinalu lige prvaka, francuski PSG, s deset razlike.
– Iskreno, ne pratim više rukomet. Inače, kada sam ga trenirao, bio sam vratar. Vidio sam da mi to baš ne ide pa sam odustao. Bolje da ja zabijam pogotke nego da ih primam. A u Ogulinu sam u početku igrao sve, od beka, stopera do napadača… samo vratar nisam bio – kazao je Lovrić.
A kako je Monika zavoljela nogomet?
– Nogomet sam počela igrati u Gajnicama, gdje sam stanovala. S dečkima sam igrala godinu dana, a onda sam se upisala u ženski nogometni klub Agram. Tamo sam ostala do 17. godine. Potom sam dobila poziv iz Pomurja kao pojačanje za Ligu prvaka. Stanovala sam u Zagrebu, a u Sloveniju sam putovala dan prije utakmice, odradila bih jedan-dva treninga, i to je to.
Gdje ste se vas dvoje upoznali?
– Na malonogometnom turniru u Križevcima. Igrala sam kao jedina žena u muškoj ekipi. Tamo me je opazio, ali prošlo je četiri mjeseca dok se nije javio. U to vrijeme sam bila u reprezentaciji pa se nikako nismo mogli dogovoriti za kavu – rekla je Monika.
Je li vas iznenadilo kada vam se javio?
– Ne baš. Za razliku od njega, ja ga nisam tamo zapazila, niti sam obraćala pažnju na njega. Znam samo da smo igrali međusobno u završnici tog turnira. Bio je veliki ulog pa me dečki nisu htjeli stavljati u igru da me netko ne ozlijedi, a izgubili smo na sedmerce. Sjećam se da je on promašio, ha ha – rekla je Monika, a Kristijan se ubacio:
– Promašio sam da bude zanimljivije.
Zašto je prošlo tako dugo dok joj se niste javili?
– Nisam imao hrabrosti. Činilo mi se na prvu da ju ne zanima ljubavna veza i imao dojam da bi me odbila da sam je odmah nazvao. Čuo sam da zna biti dosta bahata, ali kada smo se upoznali, vidio sam da to nije tako. Javio sam se porukom preko Instagrama. Bio je to normalan ulet. Pitao sam je je l’ još uvijek igra mali nogomet za Big Beng – prisjeća se Kristijan.
Kada joj se javio, Monika je malo znala o Kristijanu.
– Zanimljivo je da me na njega upozorio tata. Naime, tjedan dana prije nego sam išla s reprezentacijom tata mi je na YouTube pokazivao kako ovaj dečko dobro puca penale. I ja gledam, gledam, kad prepoznam da je to Kristijan Lovrić. Moram priznati da baš lijepo zabija jedanaesterce. Tata mi je govorio – vidiš kako se pucaju penali, a ne kao ti, koja znaš i promašiti. Nakon toga sam malo pregledala njegov profil na Instagramu i baš se nakon toga javio – rekla je Monika.
Veže vas dosta zajedničkih stvari.
– Karakterno smo isti – objašnjava Kristijan.
U posljednjih nekoliko mjeseci žive zajedno. Vikendom Monika otputuje do Splita, gdje igra utakmice za tamošnji klub. Želja im je da sljedeće sezone igraju nogomet u istom gradu.
– Meni je bitno da on uspije i bitno je da nađe dobar klub. Ja ću se već prilagoditi. Na kraju krajeva, u ženskom nogometu se ne vrte prevelik novac. I da se kojim slučajem dogodi da dobijem vrhunsku ponudu, ako u tom gradu nema klub koji bi zadovoljio Kristijanove ambicije, odustala bih – istaknula je Monika, koja ponekad zajedno trenira s Kristijanom.
– Znamo i jedno drugome davati savjete jer je ona smireniji tip, a ja živčenjak na terenu. Tada mi zna reći: Daj nemoj tako. U duelu me uvijek „odnese“ jer je još uvijek fizički jača nego ja – zaključuje igrač Gorice.
Hoćete li već sljedeće sezone zajedno u inozemstvo?
– Sve će se vidjeti. Do 2022. godine imam ugovor s Goricom. Kako klub odluči, tako će biti. Moram istaknuti da je klub vrhunski organiziran, imamo sjajne uvjete, a predsjednik kao što je Nenad Črnko nema nijedan klub. Imam i svog menadžera koji se brine o puno toga, posebice o mojoj prehrani. Ali, uvijek mi je želja da odem stepenicu više – kaže Lovrić.
Možda je stepenica više Dinamo?
– Dinamo je naš najveći klub i čast bi bilo igrati za njega, ali kad bi ja odlučivao prije bi volio otići van.
Imate li želju živjeti u nekoj državi?
– Meni je draga Španjolska i Francuska. Tamo je sve nekako ležernije od primjerice Njemačke ili Engleske. Voljela bi da budemo u nekom gradu na moru, da ne moramo razmišljati kamo na ljetovanje – rekla je Monika.
Što reći nakon pet mjeseci zajedničkog življenja?
– Da dobro kuha, ja malo manje, mene to baš ne zanima. Moja mama je naučila kuhati s 34 godine, pa ima vremena i za mene – istaknula je Monika.
Kakve specijalitete zna raditi?
– Pohane palačinke sa šunkom i sirom – kaže Monika, a Kristijan dodaje.
– Naučio sam kuhati dok sam bio sam doma, dok su moji roditelji radili. Hoću-neću, morao sam naučiti kuhati. Nije da sad baš volim kuhati, ali kad imam vremena, volim nešto pripremiti – kaže Kristijan.
Kod kuće vjerojatno ne razgovarate samo o nogometu?
– Razgovaramo najviše o nogometu, ali i o nekim drugim stvarima. Puno je lakše kada dečko i cura rade isti posao, onda se međusobno razumijemo – ističe Monika.
Gledate li jedno drugo na utakmicama?
– Dolazim kad mogu, kad nisam u Splitu. Dobro je da smo u polufinalu kupa izvukli Čakovec. Da smo izvukli Osijek, morala bih otići mjesec dana u Split kako bih se tamo s ostalim suigračicama dobro pripremila. U nedjelju igramo u Čakovcu pa, kako je Kristijan slobodan jer su igrali u petak, vjerujem da će me doći gledati – rekla je Monika.
Kristijan je klimnuo glavom i dodao:
– Da, doći ću. Inače, gledao sam je na dvije, tri utakmice kada su igrale u Zagrebu ili okolici. U Split ipak ne idem. Malo je predaleko.
Može li Gorica sljedeće sezone igrati u Europi?
– Naravno da može. Šteta što smo protiv Rudeša osvojili samo bod. Moramo sljedeći vikend obvezno pobijediti Istru. Nama ove sezone nije bio problem igrati protiv Hajduka, Rijeke ili Dinama. U tim utakmicama protiv jačih svi igrači imaju oči kao u sove, samo čekamo i gledamo kada će početi. Kada igramo protiv slabijih klubova, onda je nama to problem, ali ne znam iz kojeg razloga. Mi nismo na nivou Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka da možeš gledati drugačije druge klubove. Tek smo ušli u Prvu ligu i mislim da je još puno posla pred nama – istaknuo je Lovrić.
Protiv Hajduka je lijepo izgledalo, fino ste proslavili, puno ste ove sezone objavili videa slavlja iz svlačionice.
– Pa naravno, kada se pobijedi, treba se objaviti. Što se tiče Hajduka i pobjede od 3:0, za mene to nije bilo iznenađenje. Već sam rekao, ne bojimo se tih velikih ekipa nimalo, zato što znam da, kada dođu kod nas, svi idemo 350 posto – kaže Kristijan.
Recimo da Gorica ostvari plasman u Europu, zar te to ne bi privuklo da ostaneš?
– Nije sve na meni i na klubu je da odredi bi li bolje da me se proda ili zadrži. Ako dođe do Europe, sve je to na klubu. Opet moram ponoviti, iznenađen sam od prvog dana kada sam došao kako je klub organiziran, ljudi su stvarno korektni i pomogli su mi u prilagodbi. Trebalo mi je vremena da se prešaltam na Prvu ligu jer u Lokomotivi nisam toliko imao šanse igrati – istaknuo je Lovrić.
Oboje volite igrati mali nogomet?
– Meni je žao što se raspao ženski malonogometni klub Split Tommy. Bili smo baš dobra ekipa. Uvijek nam je malo nedostajalo da osvojimo prvo mjesto, bili smo dva puta u finalu prvenstva Hrvatske – rekla je Monika, a Kristijan se nadovezao:
– Više ga neću igrati. Ne mogu riskirati neku ozljedu.
Monika je zrelija
Ove sezone moglo bi se dogoditi veliko čudo u ženskom nogometu. Može li vaš Split prekinuti dugogodišnju dominaciju Osijeka?
– Vidjet ćemo. Tamo je dosta nezgodno igrati. Moramo 2. lipnja izdržati i, ako već izgubimo, da to bude s manje od dva pogotka razlike – istaknula je Monika, koja u slobodno vrijeme pomaže mami u frizerskom salonu.
– Kad imam slobodnog vremena, pomognem mami. Moj omiljeni klijent je Kristijan. Ne može imati bilo kakvu frizuru kad je stalno na televiziji, u medijima – kaže Monika.
Je li zadovoljan frizurom, pitali smo ga.
– O da.
Ima li klubova za koje navijate?
– Meni su nedavno dva najdraža kluba igrala međusobno u polufinalu Lige prvaka, Barcelona i Liverpool. Navijao sam za Barcelonu. Ipak mi njihov stil više odgovara – kaže Kristijan.
Koji vam je igrač posebno drag u Barceloni?
– Ne, moj nadraži igrač je u Interu, Ivan Perišić. Broj 44 na mom dresu je broj Ivana Perišića, on mene iz utakmice u utakmicu sve više oduševljava svojim trkom i agresivnošću, požrtvovnošću, tehnikom; igra dobro objema nogama i to je tip igrača kakav ja želim biti – istaknuo je Kristijan.
A za koga navija Monika?
– Isto za Barcelonu.
Ima li ljubomore?
– S njene strane nema puno ljubomore jer je ona zrelija u tom segmentu, više je prisutna kod mene kada mora otići u Split, kada je nema četiri-pet dana – zaključio je Kristijan, koji je iz ljubavi prema Moniki napravio dvije tetovaže, a planira i treću.
Par je već isplanirao da će ljetni odmor provesti u Dubrovniku, gdje živi Monikin ujak.
> Pogledajte kako je bilo na utakmici Sesveta i Dinama