Ovo su najveća Červarova otkrića, a još se dobro pamti ubojita vanjska linija

Lino Červar odradit će u Austriji, a nadamo se kasnije i u Švedskoj, gdje se igra završnica Europskog rukometnog prvenstva, svoje 14. veliko natjecanje. Lino je naš trener s najduljim stažom na klupi Hrvatske, ali i najtrofejniji. Na 13 dosadašnjih velikih natjecanja osvojio je dva zlata i četiri srebra. Uz Zdravka Zovka i Velimira Kljaića jedini je hrvatski trener koji se može pohvaliti da je igrao u finalima velikih natjecanja. Najlošiji plasman mu je šesto mjesto na posljednjem svjetskom prvenstvu.

Naslijedio Milkovićev krah

Lino je na svakom novom natjecanju iznenadio nekim novim igračem, nekom novom idejom. Ipak, od 2003. do 2007. godine nije mijenjao sastav. Nije bilo potrebe jer je prva sedmorka bila prilično uigrana, posebice vanjska linija Blaženko Lacković – Ivano Balić – Petar Metličić. Mnogi svjetski stručnjaci složili su se da je ta vanjska linija bila jedna od najboljih u povijesti rukometa.

Kada je potkraj 2002. prvi put sjeo na klupu hrvatske reprezentacije, naslijedio je brojne igrače od Josipa Milkovića koji je neslavno završio na Europskom prvenstvu 2002. Naime, bili smo posljednji od 16 reprezentacija. I već uoči prvog velikog natjecanja, Svjetskog prvenstva u Portugalu, Červar je imao problema s ozljedama igrača. Kao da ga to prati cijelo vrijeme, sve do danas. A ozlijedio se tada prvi pucač Zvonimir Bilić. Trebao je Červar brzo pronaći neko rješenje uz Tončija Valčića. I našao ga je u Savskom Marofu – Blaženka Lackovića. Kako je odmicao turnir na Svjetskom prvenstvu tako je Lacković bio sve bolji i brzo je prozvan Vudri-ga-Blaž. Nakon svjetskog zlata, Červar je godinu dana kasnije u Ateni osvojio i olimpijsko zlato.

I uoči Olimpijskih igara Lino se našao pred zidom – ostao je bez Renata Sulića. Kako se prije toga od reprezentacije oprostio Božidar Jović, mjesto kružnog napadača popunio je Igor Vori. Za mnoge reprezentacije dva metra visoki kružni napadač bio je prava enigma, a k tome je još igrao prednjega u obrani 5-1 koju je Lino usavršio do maksimuma. Sad više nismo imali samo ubojitu vanjsku liniju nego smo dobili i sjajnu kombinaciju srednjaka s crtom, a to su Balić i Vori sjajno radili.

Volio je Červar na velika natjecanja voditi i mlade igrače. Prvi od njih bio je Domagoj Duvnjak kojeg je kao 18-godišnjaka vodio 2007. na Svjetsko prvenstvo u Njemačku. Doduše, Domagoj je više učio gledajući nego što je igrao, no već godinu dana kasnije, na Europskom prvenstvu u Norveškoj, igrao je značajnu ulogu kada bi na mjestu srednjeg vanjskog zamjenjivao Balića.

Na desnom krilu, Lino je uvijek imao Džombu i Zrnića, no morao je s vremenom ubacivati i neke nove igrače, pa su tako 2006. na EP-u debitirali Horvat i Čupić. Dvojac koji je kasnije sudjelovao na mnogim natjecanjima.

Červar je nekako najviše mijenjao vratare. Neki su mu bili samo za jedno natjecanje. Primjerice, Vjenceslav Somić koji je branio na Europskom prvenstvu u Norveškoj 2008., a dvije godine kasnije u Austriji branio je Goran Čarapina. U to vrijeme bio je vratar Metkovića, kluba koji je igrao u Ligi prvaka. Zanimljivo, tih osam utakmica na EP-u jedine su u kojima je nastupao za hrvatsku reprezentaciju.

Na ovaj EP s dva debitanta

Prvu veliku smjenu generacija Červar je napravio uoči Svjetskog prvenstva u Hrvatskoj 2009. Okosnica je ostala, a novi igrači tada su bili Jakov Gojun, koji je kasnije postao specijalist za obranu, Marko Kopljar, dva metra visoki desni vanjski igrač koji je godinu poslije naslijedio Metličića, te Manuel Štrlek, koji se, nažalost, ozlijedio pa je debitirao godinu dana kasnije.

Kako je Štrlek bio ozlijeđen, Lino je tada sve iznenadio pozivanjem Matea Hrvatina. Nakon osam godina i povratka na čelo reprezentacije, opet je doveo nove mlade snage – Davida Mandića i Marina Šipića, a na ovogodišnji EP poveo je nova dva debitanta – Šarca i Matanovića... 

>> Pogledajte i što je Ivica Obrvan rekao u studiju Večernjeg lista