Uz najveću želju da budem malo i kritičan, teško je u igri hrvatske vaterpolske reprezentacije u utakmici s Crnom Gorom pronaći bilo kakvu falinku. Nema loših stvari, samo dobrih.
Odigrali smo doista izvrsnu utakmicu, posebno dobro u obrani koja je odlično zatvarala najopasnije pojedince u suparničkoj momčadi, posebno Aleksandra Ivovića i Mlađana Janovića. Pribojavao sam se da će nam možda nedostajati onaj treći klasični branič, ali Damir Burić i Andro Bušlje odradili su odličan posao, a pomagali su im i svi ostali. Nismo ni pali u drugom dijelu utakmice, kao u prva dva susreta, s Kanadom i Brazilom, dakle – čista petica.
Vidi se da smo odlično iskoristili onih gotovo šest dana koliko smo imali za pripremu četvrtfinalnog dvoboja. Naplatili smo bonus koji nam je donijelo prvo mjesto u skupini, bili smo svježiji, odmorniji, poduzetniji. Toliko smo bili dobri, zapravo izvrsni, da sam ja uvjeren da ćemo se boriti za zlato.
Da, lagano smo došli do polufinala Svjetskog prvenstva u Kazanju, ali to je zato što smo jako dobro igrali. Obrana na čelu s Josipom Pavićem bila je fantastična, a ne osjeća se ni odsutnost Nikše Dobuda na poziciji sidraša jer ga je Fran Paškvalin sasvim solidno zamijenio.Osobno sam zadovoljniji što smo za suparnika u polufinalu dobili Grčku nego da smo dobili Australiju.
Igrači našeg trenera Elvisa Fatovića su mlađi, jači, tjelesno spremniji, plivački brži. I bolje da smo ih zaobišli.
Dok Grci više pametuju i mudruju, ali ako je netko dobar u tome, u tom taktičkom nadmudrivanju, onda smo to mi. Zapravo tu smo najbolji. I zato vjerujem u našu pobjedu i ulazak u finale, što je već samo po sebi velik uspjeh.