Englezi se boje

‘Pamte oni Moskvu, ne znaju se 
nositi s pritiskom, moramo ih napasti’

‘Pamte oni Moskvu, ne znaju se 
nositi s pritiskom, moramo ih napasti’
18.11.2018.
u 13:52
Englezi jako cijene Dalića i jednog dana on bi mogao raditi u Premiershipu
Pogledaj originalni članak

Nogometni menadžer s Fifinom licencijom Mirko Buzuk u Londonu, u četvrti Shepherd’s Bush, živi već 38 godina. Iako već 78-godišnjak, naš čovjek iz Ostrošca u općini Jablanica, zaposlenik agencije JPA, ne sustaje u svome poslovnome angažmanu.

– Ma sada radim još više nego prije. Ustajem se svako jutro u 5.30 i gotovo cijeli dan zaokupljen sam poslom. Imam više snage i energije od svoje dvadeset godina mlađe supruge – priča nam Buzuk, čije poslove skautiranja nogometaša i posredovanja u njihovim transferima čuva ugovor o povjerljivosti.

>> Pogledajte što kaže izbornik Dalić uoči dvoboja s Englezima

– U mojem poslu diskrecija se podrazumijeva. Koliko puta se znalo dogoditi da su se roditelji željeli pohvaliti transferom svoga djeteta, ili se pak dijete u školi izbrbljalo, pa su unosni poslovi propadali. Pitate li me za naše igrače, svojedobno sam Houllieru, dok je bio u Liverpoolu, dogovarao dolazak Darija Šimića iz Dinama. No, tada se pojavio Inter sa samo pola milijuna višom ponudom i Dario je završio u Italiji – prisjeća se Buzuk.

Pokazuje nam i svoju fotografiju s Lukom Modrićem. I s njim je Buzuk bio u igri prije šest godina.

– Alex Ferguson bio je zaljubljen u Modrića i pod svaku cijenu želio ga je dovesti iz Tottenhama u Manchester United! Ali, s druge strane, imao je nezgodnoga pregovarača Levyja. Znate kako je Sir Alex funkcionirao; on ponudi ili pristane na određeni iznos za igrača, i čim prodavatelj počne licitirati i dizati iznos, on se povlači iz posla. Tako je bilo s Levyjem; nekoliko puta putovao sam na relaciji London - Manchester kako bih približio dvije strane, ali to se nije moglo realizirati – ispričao nam je naš menadžer.

Ne zaboravljaju poraze

Mirko Buzuk ima poveznicu i s Hrvatskim i Engleskim nogometnim savezom. Još 1996. godine organizirao je prvu međusobnu utakmicu tih reprezentacija, na Wembleyu, kada je bilo 0:0, koji tjedan uoči početka Europskog prvenstva. Međutim, uvertira toj utakmici, koja se dogodila godinu prije, za Buzuka je bila jezovito životno iskustvo.

>> Pogledajte trening vatrenih na Wembleyju

Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju
Foto: Reuters/Pixsell
Hrvatska reprezentacija na Wembleyju

– U ožujku 1995. došao sam iz Engleske u Hrvatsku kao humanitarac, predvodio sam humanitarni konvoj u okupirani Drniš, gdje su me pobunjeni Srbi oteli od Unprofora i uhitili. Proveo sam 31 dan u srpskom zarobljeništvu, u Kninu i Frkašiću. Zlostavljali su me, prerezali su mi nos, polomili sedam rebara. Znam i ime čovjeka koji mi je to napravio, danas živi u Crnoj Gori. No, ni ta teška životna epizoda na mene nije ostavila traga, izišao sam iz zatvora još jači i odlučniji – prisjeća se teške životne drame Mirko Buzuk.

Okrenimo se vedrijim temama, našoj utakmici protiv Engleza. Kakav je odnos snaga četiri mjeseca nakon polufinala SP-a?

– Isti kao što je bio i tada. U to vrijeme bio sam gost na jednoj radijskoj postaji u Londonu i čak sam u tom intervjuu bio pogodio rezultat. Englezi su tada bili puni sebe, ali ja vam kažem da se oni nas boje. Dva puta mi smo njima nanijeli nezamislivo teške poraze, jednom na Wembleyu, drugi put u Moskvi, i oni to ne zaboravljaju. Razlika između naše i njihove reprezentacije je i u odnosima unutar momčadi; naši se međusobno vole, ginu jedan za drugoga, dok se Englezi, blago rečeno, ne podnose. Njih odmalena u klupskim akademijama uče da mrze suparnike, što se pod pritiskom rezultata u Premijernoj ligi samo pojačava. Primjerice, igrači Tottenhama i Arsenala nikako ne mogu zajednički funkcionirati – naglašava Buzuk.

Gdje vidite slabe točke Engleza?

Idemo bez kalkulacija

– Njihov pritisak, koji uvijek podgrijavaju i njihovi mediji, i činjenica da nas moraju pobijediti silno će ih opteretiti. U tome vidim našu šansu, mi tog pritiska nemamo i napadnemo li ih, zaigramo li otvoreno, bez kalkulacija, svojim stilom, imat ćemo veliku šansu. Njihov najbolji igrač Kane nije u formi kao prošle sezone, Dele Alli je jako talentiran, ali je živac, lako ga se isprovocira...

Kako Englezi doživljavaju Dalića? Bi li hrvatski izbornik mogao jednoga dana raditi u Premiershipu?

– Naravno da bi, ovdje ga jako cijene, no Dalić neće samo tako otići iz reprezentacije. Sad zna da je na vrhuncu i želi postići još jedan vrhunski rezultat. Igra Arsenala nekako me podsjeća na našu reprezentaciju, i topnici se obično razigraju kada prvi prime gol. I sada Englezima govorim; bolje vam je da ne povedete, znate da vas onda protiv nas čeka ista sudbina kao i u Rusiji – zaključio je Mirko Buzuk.

USUSRET VELIKOM KATOLIČKOM BLAGDANU

Simona Mijoković: 'Djed Božićnjak' sotonsko je djelo, a svoju djecu ne darujem na dan Božića

- Moja djeca ne vjeruju u postojanje "Djeda Božićnjaka". To je sotonsko djelo i sigurno znam da svoj život, roditeljstvo i odgoj želim graditi na stijeni Isusa. Ta stijena neće se nikada srušiti. A kada je nešto sagrađeno na pijesku, na lažima, kad tad će se srušiti. Moja djeca znaju da je "Djed Božićnjak" lažac i da ne postoji. On je čak i kradljivac, uzima sve ono što Božić uistinu jest, rođenje Isusa Krista. Uzima kroz nametnutu kupovinu, a što je lažni privid sreće - istaknula je za Večernji list Simona Mijoković.

Pogledajte na vecernji.hr