Ivanu Pešiću, hrvatskom rukometnom vrataru, nastup u Egiptu bit će četvrti na svjetskim prvenstvima. Debitirao je još tamo 2009. kada je Hrvatska bila domaćin i kada je osvojila srebrnu medalju.
– Dvije godine kasnije, branio sam na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj gdje smo bili peti. Potom me na svjetskim prvenstvima nije bilo šest godina – kaže Pešić.
Tko zna kako bi njegova priča išla dalje da nije bilo incidenta u mađarskom gradu Veszpremu 2009. godine kada je spašavajući suigrača Cozmu iz sukoba sa skupinom huligana uboden nožem. Nakon tog sukoba Pešić je ostao bez jednog bubrega, ali i angažmana u klubu. Imao je tada samo 19 godina.
Japanci su užasno brzi
– Nekako nastojim zaboraviti i ne misliti na taj događaj. Dogodilo se to prije 12 godina i ne želim više o tome govoriti. Dogodilo se i to je to. Evo, čak me više ne vežu ni emocije za klub i grad Veszprem pa na završnom turniru Lige prvaka, koji je nedavno završen u Kölnu, nisam posebno za njega ni navijao. Nisam navijao ni za koga. Gledao sam ga onako u miru, uživajući u svakoj utakmici – dodaje Ivan.
Možda ćete jednog dana i vi braniti na završnom turniru Lige prvaka?
– Nadam se da hoću. Meškov, moj sadašnji klub, pojačava se iz godinu u godinu. Uvjeti su sjajni i već ove godine imamo lijepu priliku za dobar plasman. Trenutačno smo treći u svojoj skupini Lige prvaka i imamo odličan raspored u drugom dijelu sezone. Bitno je da budemo drugi ili treći kako bismo u osmini finala imali lakšeg suparnika. Objektivno, morali bismo izboriti četvrtfinale, a potom bi sve ovisilo o tome koga dobijemo za suparnika – smatra Pešić.
Danas putujete s hrvatskom reprezentacijom na Svjetsko prvenstvo u Egipat, a već u petak igrate s Japanom.
– Sada uopće ne želimo razmišljati o ostalim suparnicima osim o Japanu. Gledali smo već neke njegove utakmice. Vidjeli smo da su Japanci jako brzi, imaju dva-tri dobra šutera. Znali smo da igraju tako, to je ta azijska škola rukometa, bez obzira na to što trenutačno imaju europskog trenera. Nikako se ne smijemo opustiti, moramo ih ozbiljno shvatiti od prve minute kako nam se ne bi dogodio kakav kiks.
Ovo Svjetsko prvenstvo bit će zbog pandemije potpuno drukčije od dosadašnjih.
– Istina, no kako će biti nama, tako će biti i drugima. Mislim da smo se već svi navikli na posebne uvjete. Doduše, meni je trebalo malo više vremena jer u Bjelorusiji nije bilo tako strogih mjera. Kad nitko nije igrao, u Bjelorusiji se igralo prvenstvo, i to pred gledateljima. Nije bilo ograničenja kretanja. Sada svega toga nema. Malo mi je bilo teško u početku prihvatiti da ne mogu otići na kavu, barem u hotel. Pravila su takva da nismo smjeli napuštati sobe ili prostor koji je za nas bio namijenjen. Dobili smo aparat za kavu pa smo si sami kuhali. No, nije to najgora stvar u životu – priča Ivan.
U nedjelju je odlučeno da na utakmicama Svjetskog prvenstva neće biti gledatelja. Naime, prvo je bilo rečeno da će moći biti prisutno 20 posto gledatelja od kapaciteta dvorane. Na tu odluku pobunili su se mnogi svjetski poznati rukometaši, poput Hansena, Sagosena...
Nadmašio sam Ljubu Vukića
– U redu je da se igra bez gledatelja. Naravno, nije lijepo igrati kada čujete samo glasove suigrača i suparnika, ali zdravlje je na prvome mjestu. Time što neće biti gledatelja najviše je pogođen domaćin, koji je tako ostao bez ikakve podrške.
Jeste li spremni za trotjednu izolaciju u Egiptu, tijekom koje ćete boraviti samo u hotelu i dvorani?
– Jesmo. Psihički smo se na to pripremili.
Posljednji put branili ste na onom nesretnom Svjetskom prvenstvu u Francuskoj kada je Hrvatska izgubila u polufinalu zbog promašenog sedmerca, a potom smo izgubili i susret za treće mjesto od Slovenije, i to nakon što smo početkom drugog poluvremena vodili sa čak osam pogodaka prednosti.
– Uh, to također želim zaboraviti. Ne ponovilo se.
U reprezentaciji vas nije bilo na SP-u u Njemačkoj 2019. i lani na Europskom prvenstvu. No, povratak je trebao uslijediti u ožujku prošle godine.
– Već sam bio dobio poziv da branim u kvalifikacijama za odlazak u Tokio na Olimpijske igre. No, koronavirus je sve zaustavio pa i moj povratak u reprezentaciju, sve dosad.
U Egipat idu trojica vratara, Šego, Šunjić i vi.
– Sva trojica smo jako dobri prijatelji, ne samo u dvorani nego i privatno. Sa Šegom sam bio na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj 2011. godine, a sa Šunjićem nikad nisam bio ni na jednom velikom natjecanju – priča Pešić.
Ali ste zajedno bili s Duvnjakom, Štrlekom i Karačićem kada su se osvajale medalje u mlađim dobnim kategorijama?
– Da, bili smo europski kadetski prvaci u Estoniji 2006. godine te svjetski juniorski doprvaci dvije godine kasnije u Bahreinu.
U Meškovu ste već osmu godinu. Nijedan stranac nije u tom klubu ostao tako dugo.
– Nadmašio sam Ljubu Vukića koji je bio ondje sedam godina. Da mi nije dobro, ne bih tako dugo ostao. Brest nije veliki grad što mi odgovara, klub je vrhunski organiziran, jedini problem su putovanja jer u blizini nema nijednog aerodroma – zaključio je Ivan Pešić.
Kako ga nebi pamtio,poznajemo se trenirali i igrali skupa.Bravo Pešo ajmoo po medalju.