Dogodilo se ono čega smo se pribojavali! Nije Brazil mačji kašalj i svi oni koji su očekivali laku pobjedu Hrvatske u osmini finala rukometnog SP, posebno zato "jer Pele ne igra", samo su pokazali da malo znaju o rukometu, pa i sportu.
Nema lakih suparnika
Hrvatska je izborila plasman među osam najboljih doslovce iščupavši pobjedu u triler-dvoboju prepunom rezultatskih preokreta. Na kraju je završilo 26:25 (13:15), a većim smo se dijelom dvoboja osjećali kao da nas je netko ubacio u stroj za vremeplov i vratio 20 godina unatrag, na SP na Islandu, kad se naša vrsta u istom dijelu natjecanja još i više namučila s Tunisom, eliminiravši ga tek nakon izvođenja sedmeraca! Čak se i izbornik Slavko Goluža, odmah nakon plasmana u četvrtfinale, prisjetio tog okršaja i upozoravajuće najave u našem listu:
- Sjetio sam se Patrika (Ćavara, op. a.), čitao sam njegovo upozorenje i podsjetnik na Tunis. Bio je u pravu, nema lakih suparnika i lakih utakmica, ovo je SP – rekao je Goluža.
I to je točno. Iako je kvartet u vrhu i dalje, čini se, nedodirljiv (Hrvatska, Španjolska, Danska, Francuska), sve je više momčadi koje su iz C uskočili u jaki B razred.
A evo i analize Patrika Ćavara:
– Kao da je netko preslikao našu utakmicu s Tunisom prije 20 godina! Naklon do poda Brazilcima, izvukli su maksimum, ugodno su me iznenadili, pa iako smo mi igrali ispod svoje razine, za našu je lošiju partiju zaslužan i suparnik. Najvažnije je da smo ušli među osam, a možda je dobro da nam se lošiji dan dogodio u ovom dijelu natjecanja. Jer, tko zna što bi bilo da je s druge strane bio jači suparnik – smatra Ćavar.
Je li Hrvatska bila lošija u napadu ili u obrani? Teško smo postizali golove, prelako ih primali...
– U odnosu na prethodne utakmice, podbacili smo i u obrani i u napadu. Nedopustivo je da su njihovi kružni napadači stalno bili na crti, da ih nismo izgurali dalje od gola. Nedostajao je u obrani i čvršći kontakt i pravodobno izlaženje na njihove vanjske igrače. A u napadu nije bilo raznovrsnosti, nikako nam nije legla ta njihova duboka obrana, za koju čovjek ne zna kako bi je definirao! Je li to 3-3, ili dubokih 4-2, ili, pak, nekakva inačica 3-2-1? Brazilci su niži i brži od nas, što nikako nije odgovaralo našim visokim vanjskim igračima (Kopljar, Duvnjak), jer nisu mogli rješavati te situacije u igri "jedan na jednoga". Mi bolje igramo na klasične, školske obrane.
Kad se sjetimo vaše generacije, onda ste u sličnim situacijama vi odlazili na srednjeg vanjskog i lakoćom probijali prvu prepreku na 15 metara od vrata i onda se stvarao igrač više! Jučer Hrvatska nije imala "Ćavara"...
– Na vanjskim su pozicijama trebali biti najbrži vanjski igrači jer se samo brzinom rješavaju takvi problemi. Na žalost, unatoč bljeskovima početkom oba poluvremena, većim smo se dijelom dvoboja natjeravali s njima i doista moramo biti sretni nakon ove pobjede.
U četvrtfinalu će Hrvatska igrati protiv Poljske koja je svladala Švedsku u osmini finala sa 24:20.
– Posve mi je svejedno tko je protivnik. Obje su momčadi "tu negdje", nije to neka razlika i čini mi se da je za naše dečke doista nevažno igraju li protiv Šveđana ili Poljaka. Ne može se reći da nam jedni posebno "leže", a drugi ne! Samo da se mi vratimo na onu razinu naše igre koja nas je i dovela na prvo mjesto u skupini – kaže Ćavar.
Želja mi je da na SP-u osvojimo zlato i ne volim pametovati poslije bitke, ali ono jučer je bio još jedan dokaz limitiranosti trenera. Najgore od svega će biti ako i ovo strpamo u kategoriju los dan. Ne, to nije bio loš dan, nego nedefinirana taktika bez koje nema vrhunskih rezultata