Predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza Robert Pauletić priopćenjem se osvrnuo na intervju Leonarda Pijetraja, kojeg je dao Večernjem listu u ponedjeljak, 22. travnja. Priopćenje prenosimo u cjelosti:
\"Leonard Pijetraj iz kluba “Leonardo” u utjecajnom i tiražnom “Večernjem listu” od utorka 23. travnja o meni kao predsjedniku HBS-a izjavljuje: “Predsjednik Pauletić šalje pisma WSB-u i AIBA-i i u njima pljuje po Hrgoviću, Sepu i meni”, dakle stvara dojam da ja međunarodnoj boksačkoj organizaciji njega i njegove boksače tobože nešto prokazujem, nanosim im štetu.
Prava istina o tom slučaju je da su iz AIBA-e prvo meni poslali pismo, u kojem su tražili neke informacije i posredovanje oko mogućeg potpisivanja ugovora Pijetrajevih boksača Sepa i Hrgovića za APB, buduću profesionalnu boksačku ligu AIBA-e.
Odgovorio sam pismom visokim funkcionarima AIBA-e da ja uopće ne razgovaram s g. Pijetrajem, jer je on u prošlosti napravio puno loših stvari za hrvatski boks, te da je riječ o čovjeku koji po mome mišljenju manipulira svojim boksačima. U odgovoru na njihovo pismo nisam napisao ništa drugo osim onoga što sam svojedobno javno rekao na HTV, u emisiji “Olimp” (također izazvan pitanjima voditeljice i nenajavljenim snimljenim prilogom s Pijetrajem), a zbog čega me Pijetraj inače tužio sudu i momentalno smo usred sudskog postupka.
“Pljuvanje Hrgovića i Sepa”? Apsolutna neistina. Filipa Hrgovića i Hrvoja Sepa pohvalio sam u pismu AIBA-i kao odlične boksače, a Sepa nisam niti jednom riječju spomenuo u negativnom kontekstu, a kamoli da bih ga “pljuvao”.
Također, nije istina niti da sam tražio od WSB-a da oslobodi obveze nastupanja Bojana Miškovića zbog domaćeg prvenstva, što je Pijetraj također naveo, ali uostalom to njega i ne treba zanimati. To ću i dokazati ondje gdje bude trebalo, a baš me zanima kako to misli dokazati Pijetraj.
Pijetrajeva politika stalnog zaoštravanja odnosa, potcjenjivanja i vrijeđanja svih drugih boksačkih stručnjaka osim njega, koji “jedini ima tri zvjezdice” (naziva ljude “gostioničarima”, da “moraju ići peći ćevape” i sl.), zatim nepriznavanja Saveza (“Ne spadam u taj Savez, mi smo ionako predaleko otišli od toga” itd), pa po meni školskim primjerima manipulacije boksačima iz vlastitog kluba, rezultirala je mnogim skandalima hrvatskog boksa, o čemu najvećim dijelom nisam ni pisao AIBA-i, jer bi pismo inače imalo 300 stranica, a ne nekoliko rečenica. Štoviše, na kraju toga pisma ponudio sam funkcionarima AIBA-e da Pijetraja službeno obavijestimo o problematici ugovora za APB preko kancelarije HBS-a, dakle čak sam se založio za uspostavu komunikacije.
Javnost danas kao da se slabo sjeća situacije kad su se Pijetrajevi mladi borci Hrgović i Sep na tiskovnoj konferenciji svojedobno pojavili u majicama sa slikom procesuiranog generala Kruljca i natpisom “Kruljac heroj”, kao znak podrške Pijetrajevu zaštitniku na mjestu predsjednika HBS-a (premda, kad bismo otišli još malo dalje u prošlost, našlo bi se novinskih tekstova u SN u kojima je Pijetraj napadao i Kruljčevu garnituru!).
Ne bih sad ovdje uopće ulazio u poznatu situaciju telefonskih prijetnji Pijetrajeva boksača Filipa Hrgovića dvojici funkcionara HBS-a u dva odvojena telefonska razgovora.
Zatim, u medijima je lako naći uvijek isti princip funkcioniranja Pijetrajeve “medijske mašine”. Nakon zaoštravanja odnosa na press-konferenciji na kojoj nastupi Pijetraj, oglase se i njegovi boksači, koji izjave nešto u stilu: “Bez podrške svoga trenera u kutu ne želim ni ja nastupati” i slično, kao da je ucjenjivanje HBS-a i licitiranje oko mogućnosti nastupa za reprezentaciju sasvim normalna stvar. I za ovo prvenstvo u Zadru Pijetraj je prvo priopćenjem najavio da njegovi najbolji boksači neće doći, pa kad je vidio da ga nitko ne “šljivi” i ne zove, brže-bolje ih je ipak poslao na prvenstvo u Zadar. Uz prave sportske pedagoge takve bi situacije bile nezamislive.
Svake, ali apsolutno svake godine dobar dio medijskih objava o našemu boksu otpada na Pijetraja i njegove napade i nezadovoljstva. Godine 2010. u Omišlju je održano Prvenstvo Hrvatske u boksu. Nakon što su na samom prvenstvu iz Pijetrajeva kluba verbalno napadali suce, poslije samog prvenstva među ostalim novinskim naslovima imamo i ovaj – “Pijetraj: Tomasović je nezasluženo postao prvak Hrvatske”. A unutra Pijetraj kaže: “Šivolija je pehar najboljem borcu nezasluženo poklonio Tomasoviću, jer se Tomasović provlačio kroz cijelo prvenstvo (...)”
Nakon toga prvenstva dogodio se nezabilježen presedan: boksača Tomasovića, olimpijca i drugoplasiranog na Svjetskom kupu u Moskvi, koji je na prvenstvu u Omišlju pomlatio sve Pijetrajeve uzdanice, Pijetraj u ulozi tadašnjeg izbornika prvo vrijeđa preko medija, kaže da “udara kao djevojčica”, a tada jednostavno preskače i ne vodi na EP u Moskvu, nego zove svoga boksača!
Idemo dalje: kasnije te godine, Tomasović biva neopravdano suspendiran, a njegov klub “Pit bull” izbačen iz HBS-a, da bi se opozicija i konkurencija utišale. Pijetraj je u to doba, ne zaboravimo, izbornik.
Godine 2011. prvenstvo Hrvatske održano je u Koprivnici. Najveći konkurenti, splitski “Pit bull”, podsjetimo, bili su izbačeni iz Saveza, onemogućeni, cijela jedna sjajna generacija boraca (superteškaš Marko Tomasović, teškaš Agron Preteni, srednjaš Luka Tomić itd), koja je mogla donijeti medalje Hrvatskoj, potjerana je iz boksa.
Ipak, evo i tu u Koprivnici skandala. Naslov u novinama: “Hrgović i Radić pretjerano zakuhali finale”. Iz teksta: “U finalnom meču superteškaša između Filipa Hrgovića (Leonardo) i Stipana Radića (...) po isteku prve runde boksači su i nakon gonga nastavili s izmjenom udaraca, uletjeli su u ring i timovi iz kutova obojice boksača, te nakon kraćeg meteža uspjeli razdvojiti velike momke (...)”. Opet skandal, opet Leonardov borac u prvom planu, uz fotografiju neviđenog meteža u ringu.
U studenom 2011. godine, dok je Pijetraj brojio zadnje dane izborničke vladavine, čak je 11 klubova izbačeno iz HBS-a ili onemogućeno u nastupima, a desetak najuglednijih boksačkih stručnjaka u Hrvatskoj također je izbačeno ili suspendirano.
To je prelilo čašu, i tadašnje vodstvo HBS-a je svrgnuto, a Pijetraj udaljen od izborničke pozicije.
Godine 2012. prvenstvo je održano u Puli, u novim okolnostima i s novim vodstvom HBS-a, predsjednik je tada bio Ante Vičević. Glavni novinski naslov nakon finala: “Hrgović prvak, Pijetraj odbio primiti pehar!”. U superteškoj kategoriji, u izjednačenom finalu Tomasović-Hrgović, u prvom nastupu Tomasovića nakon gotovo dvogodišnje suspenzije, gdje je Tomasović po mom mišljenju zadao više čistih udaraca (gledao sam meč uživo), suci daju pobjedu Hrgoviću, a Pijetraj se ipak buni, i to zbog ishoda drugih finala, prije svega onog finala u kojem je nastupio Hrvoje Sep i izgubio sudačkom odlukom.
Dakle, tri godine zaredom nakon prvenstva uvijek su u vijestima ili Pijetraj ili “Leonardo”, po uvijek istom receptu, s nekim skandalom. Ili suđenje nije valjalo, ili je neki od Pijetrajevih boraca umiješan u kakav skandal.
Moram reći da sam se, kao predsjednik HBS-a, već zabrinuo kako to da se Pijetraj na nedavno okončanom prvenstvu u Zadru relativno pristojno ponašao.
Naravno, osim slučaja kad je nakon polufinalnog meča srednje kategorije Luke Tomića iz “Pit bulla” i Mateja Dujića iz “Leonarda” radio pritisak na suce i tražio od tajnika HBS-a i od samih sudaca (bio sam u blizini i čuo njegova pitanja) da mu kažu tko je onaj koji je dao bodovnu prednost Luki Tomiću (meč je završen 2-1 za Dujića). Činjenica je da je u tom meču Luka Tomić teško oštećen, jer su suci udarili u zvono za kraj meča minutu prije pravog završetka, pa se borba nastavila tek poslije stanke i protesta iz kuta “Pit bulla”, a po meni je Tomić u prve dvije runde bio u najmanju ruku ravnopravan protivnik, dok je u trećoj rundi, i prije i poslije spornog zvona, bio apsolutno nadmoćan. Bez obzira na to što je Tomić iz moga kluba, “Pit bulla” iz Splita, nije mi palo na pamet da u svojstvu predsjednika HBS-a radim pritisak na suce, lobiram za poništenje borbe (što je bilo moguće zbog teške povrede pravila itd). Mogu samo zamisliti što bi na mome mjestu uradio Pijetraj.
O dosljednosti Leonarda Pijetraja govore i naknadni osvrti na suđenje. Na portalu “Croring” objavljena je sljedeća Pijetrajeva izjava: “Pohvalio bih mladu sudačku ekipu koja je odlično odradila svoj posao unatoč promašajima nekih svojih starijih kolega”. U “Večernjem listu”, međutim, o prvenstvu izjavljuje: “Svaki meč u kojem nismo bili dominantni, izgubili smo”, u istoj rečenici gdje spominje i to kako se “čelnici HBS-a zdušno bore protiv Leonarda koji očito žele uništiti”.
Što je onda, je li suđenje bilo za pohvalu, ili nije?
Po mome mišljenju, treba se zabrinuti kad Pijetraj hvali suce, a svakako ćemo ispitati kako je došlo do toga da Pijetraj zna kako je koji sudac bodovao mečeve, kad spominje “promašaje starijih sudaca”, kad ja kao predsjednik HBS-a to ne znam, niti sam suce pitao o tome?
Očito je da Pijetraj ne može bez skandala, ali čudi me što mediji ponekad više prostora daju njegovim napadima i pokušajima destabilizacije hrvatskog boksa, nego pozitivnim tendencijama i procvatu hrvatskog otvorenog boksa.
Prvenstvo u Zadru bilo je briljantno organizirano, to čak i Pijetraj priznaje, a povijesno je i po tome što nam je AIBA ukazala čast i povjerenje pa smo, kao avangarda, prvi u Europi skinuli kacige. Publika je došla u rekordnom broju. Na tribinama je u kvalifikacijskim borbama bilo tri puta više publike nego u tri prethodna finalna natjecanja na prvenstvima zajedno. To je bio pravi trijumf boksa, koji je zaslužio nepodijeljene pohvale, kako od najviših funkcionara AIBA-e, tako i od samih vrhova našega sporta. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša, glavni tajnik Josip Čop, počasni predsjednik HOO-a i član MOK-a Antun Vrdoljak, te boksački šampioni Stjepan Božić i Marko Tomasović, svi su oni došli u Zadar da podrže projekt procvata hrvatskog boksa. Medijski presing Leonarda Pijetraja, koji se očito nikako ne može pomiriti što više nije izbornik, ne može ugroziti taj naš put.
Robert Pauletić, predsjednik HBS-a\"