Pele se divio jednom Hrvatu i tvrdio da je jedan od najboljih s kojim je igrao

Legendarni Pele preminuo je u 83. godini života. Tim povodom podsjećamo na razgovor s Mirkom Liverićem, nogometašem koji je sredinom 70-tih osvojio Amerikance, ali i najboljega igrača svih vremena, Brazilca Pelea.

Gdje ste počeli igrati nogomet? Kada ste se i kako odlučili otići u Ameriku, kakvi su bili vaši počeci u SAD-u?

– U Ameriku sam otišao 1970. godine, kao 18-togodišnjak, a kao i svi naši ljudi - trbuhom za kruhom. Ovdje sam igrao za Goran iz Zatona, a u isto vrijeme dobio sam ponude Crvene zvezde i iz Amerike. Odlučio sam se za Ameriku. Čim sam došao, počeo sam igrati za poluprofesionalni klub Dalmatinac. To je bilo samo igranje nedjeljom iz hobija, a onda je došla 1974. godina kada sam potpisao za Cosmos i tada je krenulo sve nabolje – prisjeća se Liverić.

Kakav je bio vaš prvi dojam o Peleu, tada 35-godišnjaku? Sjećate li se vašega prvoga susreta?

– Prvo nismo bili sigurni hoće li u Cosmos doći Pele ili George Best. Kad sam saznao da dolazi Pele, bio sam sretan, očekivao sam ga kao Boga, kao dijete sam ga gledao na televiziji i sad mi se pružila prilika da igram s njim. Pele je veliki džentlmen i najbolji igrač svih vremena. Bez obzira na to što neki mladi danas i ne znaju za njega, nego Maradonu smatraju najboljim igračem na svijetu, Pele je na vrhunskoj razini igrao od 16. do 36. godine karijere. Nikomu poslije njega to nije uspjelo. Zato je poseban.

Je li Pele bio kao današnji Brazilci, je li volio izaći, popiti u društvu, je li bio noćna ptica ili oličenje pravoga profesionalca?

– Pele je bio pravi profesionalac, dobar kolega, suigrač, sa svima je bio dobar, volio je svoju gitaru, koju je uvijek nosio sa sobom, i pjesmu. Danas su Brazilci preplaćeni, ponese ih slava, ne znaju što će s pustim novcem i zato izlaze i piju – dodao je Mirko Liverić.

Osim njega, u Cosmosu je igrao još jedan Hrvat, Ivan Buljan, koji je u New Yorku završio karijeru u sezoni 1981./1982. Tada je taj poznati klub osvojio svoj posljednji naslov prvaka Sjeverne Amerike, a tri godine kasnije je ugašen.

Pele je za vas kazao da ste jedan od najboljih nogometaša s kojim je igrao.

– Imao sam neke vrline koje nitko nije tada imao, brzinu i snažan udarac, bio sam borac, igrao sam za momčad, i on je to cijenio. Pele se najviše divio mojim golovima jer u ono vrijeme davati golove s 30 metara na lijevom krilu bilo je čudo.

Jeste li uzeli Peleov dres za uspomenu?

– Uzeo sam ga i poklonio ga svome ujaku.

Pele je za vas bolji i od Messija?

– To je teško pitanje, ali mogu reći da su u igri slični. Dribling jedan na jednoga, pored tri-četiri igrača Pele bi znao proći kao što to danas radi Messi. Jedino mislim da škarice koje je tada Pele radio danas ne može izvesti ni jedan igrač.

Liverić je 1980. godine posjetio i Peleov muzej u Brazilu.

– Nakon utakmice protiv Santosa, Pele nas je proveo kroz tu kuću od kamena. U njoj su sve njegove uspomene.

Jesu li ugovori tada u SAD-u bili kao sada?

– Nisu, ni blizu. U to vrijeme dolazili su kod nas Englezi, Nizozemci, Brazilci, jer se u to vrijeme u Europi nije tako dobro plaćalo kao u Cosmosu. Reprezentacija Brazila dobivala je za gostovanje 30.000 dolara po utakmici, a Cosmos čak 50.000. Moglo se ugodno živjeti, klub je plaćao stanarine, davao aute, putovali smo po cijelome svijetu. Bili smo i u Splitu i pobijedili Hajduk s 1:0.