Perkovac je sjajno podijelio uloge, tko zna, možda na kraju ispadne film za Oskar

Goran Perkovac pokazao se kao oštar kritičar rukometne reprezentacije Hrvatske posljednjih nekoliko godina kada smo ostajali bez velikih rezultata. Nakon finala i osvajanja srebrne medalje na Europskom prvenstvu 2020. godine, uslijedio je "Titanic" hrvatskog rukometa. Nakon tog srebra bili smo 15. na Svjetskom prvenstvu u Egiptu 2021. godine, što nam je najgori plasman, pa smo bili osmi na Europskom prvenstvu 2022. godine u Mađarskoj i Slovačkoj te na kraju deveti na SP-u u Poljskoj i Švedskoj 2023. godine. U međuvremenu se nismo plasirali ni na Igre u Tokiju. Drugi put u povijesti nismo otišli na jedno veliko natjecanje. Nije nas bilo ni na Igrama u Sydneyju 2020. godine.

Kada je Perkovac preuzeo reprezentaciju, nije to izgledalo nimalo optimistično u susretima kvalifikacija za odlazak na Europsko prvenstvo u Njemačkoj. U redu, lako smo riješili Grčku i Belgiju, ali protiv Nizozemske nismo upisali pobjedu u dvama susretima. U gostima smo izgubili, a u Osijeku smo jedva izvukli bod. No, Perkovac je jako dobro uočio gdje je pogriješio i počeo je raditi pakleni plan – kako unaprijediti, a posebno ubrzati igru naše reprezentacije. Mnogi su se čudili kada je u listopadu na pripremama okupio 34 igrača. Govorili su kao da ne zna što hoće, no znao je Perkovac jako dobro što radi.

GALERIJA Nevjerojatna drama protiv Austrije završila bez pobjednika! (28:28) Teški trenuci nakon euforije

Odlučio je napraviti momčad, ne za ovogodišnje Europsko prvenstvo, već za Svjetsko prvenstvo 2025. godine kojem je Hrvatska domaćin. No, posložile su mu se kockice znatno ranije, većina na startu ovog EP-a kada smo deklasirali Španjolce. Odmah se vidjelo kako je Perkovac dobro podijelio uloge. Dao je potpuno povjerenje mladim igračima, u prvom redu Srni, Lučinu, Martinoviću, Načinoviću. Od iskusnih srednjaka na prvo je mjesto stavio Cindrića i ne sjećamo se kada je Cindrić ovako dobro otvorio jedan veliki turnir. Svoju ulogu ima i Karačić. Ulazi na srednjaka kada je "frka", a posebna je priča Domagoj Duvnjak. Za sada ne igra puno, no njegovo ponašanje na klupi za svaku je pohvalu. Skače, navija, daje savjete u time-outu, ljubi svakog igrača nakon nekog dobrog poteza ili pogotka. A kad uđe, onda daje 200 posto. To je Duvnjak, to je kapetan. Tko zna, možda na kraju ispadne film za Oskar.

VEZANI ČLANCI:

Da, ubrzali smo se jako u odnosu na nekoliko posljednjih godina, epilog je toga razbijanje Španjolaca. Perkovac se odmaknuo od igre u kojoj bi svaki put mijenjao igrača obrana-napad. Toga sada više nema. Nemamo više specijalista za obranu kao nekada Gojuna. Svi se brzo vraćaju nazad, svi brzo trče naprijed. I sad dolazimo do najvažnije stvari. Vratari. Ako će nas vratari pratiti velikim brojem obrana, velikim postotkom obranjenih lopti, onda smo sigurno na tronu. Koje će boje biti medalja potpuno je nevažno. Ova Hrvatska zaslužila je povratak u vrh europskog i svjetskog rukometa. Ova generacija vraća nas u vrijeme kada nam je plasman u polufinale bio "kao dobar dan". I ono što je još važno. Imamo doista igrača koji će još najmanje pet, šest godina igrati zajedno. Neki i deset poput Mandića i Kuzmanovića koji su tek prošli dvadesetu. Perkovac je jednom prilikom rekao – vjerujem ovim igračima sto posto, a vidim da i oni vjeruju meni. Bez uzajamnog povjerenja teško ćemo do velikog uspjeha.

I nekako smo uvjereni da će se sljedeće godine još poneki mladi igrač naći u bilježnici profesora Gorana Perkovca. Već je notirao neka imena iz juniorske reprezentacije koji su lani osvojili broncu na svjetskom prvenstvu. I nemojte se iznenaditi kada na popisu vidite imena poput Vite Glivetića, Maksimilijana Molca, Tonćija Ivaniševića, Aleksandra Čaprića, Luke Malinarića...

VIDEO Rukometaši očarali svijet: Jedan podatak otkriva težinu španjolskog poraza