Sandra Perković, aktualna europska, svjetska i olimpijska pobjednica u bacanju diska, vratila se u svoju bazu priprema Medulin. Od one njezine konferencije za novinare prošlo je dvadesetak dana, ali se ništa značajnije nije promijenilo što se tiče uvjeta i dugova. Imala je u međuvremenu tek sastanak sa Zlatkom Matešom, predsjednikom Hrvatskog olimpijskog odbora.
– S HOO-om nikad nisam imala problem. Oni su sve svoje obveze prema meni uvijek izvršili – kazala je Sandra Perković.
HOO joj je ove godine za pripreme predvidio 166.000 kuna, nešto više nego lani kada je bilo oko 105.000 kuna.
– S obzirom na to da taj novac mora pokriti baš sve, od putovanja, vitaminizacije, pripreme, do zdravstvene skrbi, troškova mog tima, onda je to doista premalo. Problem je što ja ta sredstva nisam dobila pa sam uglavnom sve morala plaćati iz svog džepa, unaprijed i na vrijeme i onda čekati da dobijem povrat novca – istaknula je Sandra.
Koliko joj u ovom trenutku duguje Hrvatski atletski savez?
– Oko 50.000 kuna.
Prilagođene cijene
– U Medulinu zasad pokazuju dobru volju bez obzira na to što je Savez dužan velike novce, uglavnom od prošle godine. Nije to dug Saveza hotelu, već agenciji koja ima dogovor s hotelom u Medulinu. I nije to samo dug zbog mene već i zbog ostalih hrvatskih atletičara i atletičarki koji se tamo pripremaju. Moram ovim putem zahvaliti hotelu jer su zaista susretljivi i ljubazni bez obzira na probleme s plaćanjem – rekla je Sandra.
Jesu li u Medulinu razmišljali da vam ponude sponzorstvo?
– Pa već i jesu. Cijena mog pansiona je 40 posto manja od uobičajene cijene. To je već velika ušteda novca, mislim za Savez. I upravo zbog tako niske cijene ne razmišljam da idem na pripreme negdje drugdje, pogotovo izvan Hrvatske, gdje bi ti troškovi sigurno bili puno, puno veći – rekla je Sandra.
Uvjeti u Medulinu nisu baš sjajni, ali svejedno vam je tamo najljepše?
– Pa da. Ali, turistička zajednica i grad Medulin imaju želju da tamo naprave vrhunski kamp za bacače. Kada bi to napravili, onda bi sigurno velik broj bacača iz inozemstva ovamo dolazio, a to bi njima bila dobra zarada. Zasad sa mnom trenira Slovenac Primož Kozmus, olimpijski prvak iz Pekinga 2008. godine – rekla je Sandra.
Puno izdataka
Njemačke diskašice imaju pak dvoranu za treninge preko zime.
– Baš su me zvali na jedno bacanje diska u dvorani. Zvuči zanimljivo, bilo bi lijepo postati svjetska rekorderka u dvorani, zasad je rekord 62 metra. Njemice ne vole odlaziti na pripreme izvan svoje zemlje. Jedino kada bude jako, jako hladno, onda potegnu do Južne Afrike gdje Njemački atletski savez ima svoj kamp. Njihova prva diskašica Nadine Muller ima godišnji budžet od 100.000 eura, dakle skoro deset puta veći od mog, a baca sedam metara manje. Inače, ta dvorana je zanimljiva jer kad je ljepše vrijeme, onda se makne jedan zid pa se iz dvorane disk baca prema vani – rekla je Sandra.
Na vitaminizaciju troši godišnje do 20.000 kuna, a jesu li zaista potrebna tri fizioterapeuta?
– Naravno. No, nisu trojica, već ih ima i više. Jer, kad sam u Medulinu, onda ne mogu ići na masaže u Zagreb, već u Pulu gdje za mene skrbi ekipa Stanislava Peharca. Meni je zdravlje na prvom mjestu i otkad idem kod vrhunskih stručnjaka, ozljeda je sve manje – istaknula je Sandra.
Sve pehare i medalje čuva mama...
– Da, sve je to u sobi u kojoj sam odrastala. Tamo je čak i olimpijska zlatna medalja iz Londona. U novom stanu nemam ništa do trofeja. Soba je dosta velika tako da će stati još puno trofeja. Mama je to jako lijepo uredila. Bude li trebalo, preselit će se trofeji i u dnevnu sobu – rekla je Sandra.
Sad su u modi sportski filmovi. S obzirom na njezin život u kojem se dogodilo doista svašta, od toga da je zamalo umrla u bolnici do osvajanja zlatne olimpijske medalje, misli li da je vrijeme i za jedan film – Kraljica Sandra?
– O tome će odlučiti netko drugi, ali imam prijedlog tko bi me glumio – Angelina Jolie. Samo bi se trebala malo udebljati za ulogu – zaključila je Sandra.
Neka nju u filmu glumi Angelina, ali prvo se mora za doping iztrenirati.