Pervan: Kod nas se prije utakmice opraštate od rodbine

Već dvije godine u ovoj kolumni na krajnje ozbiljan način želim upozoriti na tolike devijacije u našem nogometu i društvu "skenirajući" glavne sudionike naše zbilje. I znam da ubod pera boli dan-dva, nakon toga svi ti Bandići, Mamići, Markovići, Sinovčići, Jelavići, Bilići, Jurčići i ostali nastavit će po svom.

Ponudio sam Željku Pervanu, luckastom profesoru iz "Večernje škole", da pronikne u nogometno-političku stvarnost. U četvrtak je, kaže, gledao Dinamo i Ajax. I vidio – prazne tribine.

– Znate, bio sam potpuno miran kada je Uefa kaznila Dinamo igranjem bez publike. Pa to je sjajno. Jer, bio sam u inozemstvu na utakmici, vidio sam sretne ljude, cijele obitelji kako idu zajedno i uživaju u nogometu. Kod nas je sve to malo drukčije, treba mi dva dana da se oprostim od sve rodbine prije nego što odem na utakmicu.

Pervan kaže da ne razumije navijače.

– Nogomet je igra, zabava. Nekad davno u njoj su uživali samo oni koji su igrali. Pa su se počeli veseliti pobjedama, a to je onda prepoznala i publika. No, kasnije se ta publika poistovjetila, pa navijači kažu – mi smo pobijedili. Pitam se kako, kada oni uopće nisu igrali. I onda se to s vremenom pretvorilo u ljutnju jednog dijela publike zbog toga što se drugi dio veseli. I sve je zapravo otišlo k vragu kada je kod nas pitanje pobjednika postalo gotovo ekvivalent pitanja života ili smrti.

Nije mogao odoljeti da dvoboj ne gleda na TV-u. Veselio se kao malo dijete.

– Zapravo sam cijeli život želio čuti kako to treneri svojim stručnim i mudrim savjetima vode utakmicu. Što to oni mogu reći igračima kako bi promijenili tijek utakmice. I baš me oduševio Kruno Jurčić, koji je stalno vikao "ajde, ajde", "brže, brže", "dodaj loptu", "idi tamo", "e, nemoj to". Stručno, nema što.

Još je nešto primijetio te večeri signalom dalekovidnice.

– Dopuštam da mi možda nije bilo dobro u glavi, ali avansno sam vidio trenera kojem su oči, ne nešto drugo, pune straha. Na taj način motivirao je momčad na poraz.

Dinamo danas vodi Zdravko Mamić, koji je nakon svih silnih nogometnih neuspjeha, potrošenih milijuna, uvijek spreman na lekcije svima te na raskalašeno ponašanje. Opet je "zablistao" na javnoj televiziji, napravio je pravi šou gurajući sjajnim Gustafima 500 eura pred očima nacije.

– Vama nije nikada dobro, napadnete dobrog čovjeka koji lijepo izvadi 500 eura iz novčanika i daruje ga drugim ljudima. A niste se zapitali je li i jadnog Zdravka pogodila recesija. Pa čovjek je dao nemali novac, a Gustafi su najbrojniji sastav koji sam vidio. Ima ih deset, dakle svatko od njih dobio je samo 50 eura. Jadni ljudi, prvo što su ondje morali svirati, a na kraju su dobili trinkgeld od kojeg jedva mogu platiti rundu pića.

U subotu je Pervan bio u Zaprešiću, gledao je dvoboj Inter – Rijeka i izbrojio 104 gledatelja, uz nekoliko navijača Rijeke.

– Mislim da bi prvu ligu trebalo povećati na 32 kluba. Jer, u njoj ipak ima premalo dobrih utakmica u jednom vikendu. I za gledatelje je taj noćni termin sjajan. Spusti se magla, pa TV gledatelji više nemaju brige. Baš me zanima kako će za dva tjedna biti u Karlovcu (gradu na četiri rijeke, nap. a.) koji će biti domaćin Dinamu. Neće se moći igrati, pa se igrači neće osjećati kao guske u magli.

Hrvatska nije izborila SP, nogomet tone ravno do dna, a naši se nogometni reprezentativci lijepo provode u Funtani.

– Uopće mi niste jasni. Zamislite da vas je netko pozvao u sve te blagodati istarskih prirodnih ljepota, na bogatu gastronomsku ponudu. Sve to može biti samo pogubno. Dostojevski je u "Braći Karamazovima" sjajno to opisao. Naime, djevojka se bacila u ponor zbog svoga dragoga. Toliko ju je opila njegova ljepota da si je zbog njega odlučila oduzeti život. Što je onda jedna kvrga na glavi spram toga.

Pa Ante Marković!

Što mislite o Markoviću?

– Uh, taj je genijalan, najbolji, on je savršenstvo, ugledan stručnjak, priznat kod nas i u cijelom svijetu, u najotmjenijim krugovima. U svom je poslu nedodirljiv, pa taj je čovjek jednom spasio državu tako da je uništio inflaciju.

Pa o kojem vi Markoviću govorite?

– Pa kako o kojem, o Anti!