Petra Marčinko vratila se iz južnoafričkog grada Cape Towna s dva trofeja. Osvojila je jaki juniorski turnir (A razine) i pojedinačno i u parovima. Najveći je to uspjeh 15-godišnje Zagrepčanke u juniorskoj konkurenciji, no on se samo naslanja na mnoga dosadašnja postignuća među kojima je i to da je proglašena najboljom tenisačicom Europe do 14 godina. A dogodilo se to prije nepune dvije godine, baš na njezin 14. rođendan (rođena je 4. prosinca 2005., na dan kada smo osvojili prvi Davisov kup).
Palačinke samo s Nutellom
Pa smo je na početku razgovora pitali s kakvim se dojmovima vraća iz Cape Towna kamo je putovala u pratnji oca Vjekoslava.
– Cijeli tjedan nam je bilo prekrasno, uživali smo. Pasalo mi je malo toplog vremena. Može se reći da je to bio zbilja uspješan i ugodan izlet – pohvalila se Petra pa dodala:
– Posljednjeg dana odveli su nas na planinu Table koja se nadvija nad gradom (radi se o nacionalnom parku – op. a.). Odande se pruža predivan pogled na grad i okolicu, a vidjeli smo i zanimljive životinje.
Osvojili ste dvostruku krunu, je li vam se to i prije događalo?
– Rijetko kad spojim trofeje u singlu i u parovima jer obično mi singl uzme puno energije i budem umorna. No ovoga puta sve je išlo prilično lako, nisam se umorila u singlu (Petra je naslov osvojila bez izgubljenog seta – op. a.) i drago mi je da sam osvojila dvostruki naslov.
Sad ste osma juniorka svijeta, koji vam je krajnji cilj?
– Sam plasman mi i nije toliko bitan, ali voljela bih se okititi naslovom na juniorskim Grand Slam turnirima. Zato ću sljedeće godine u juniorskoj konkurenciji igrati samo Grand Slam turnire. U ostatku sezone bavit ću se profesionalnom karijerom. Sad ću tri tjedna biti kod kuće, a potom odlazim na tri juniorska turnira u SAD-u, među kojima je i Orange Bowl.
Koliko vam znači to što se o vašoj karijeri brine agencija Ivana Ljubičića?
– Znači mi jako puno, to mi je potvrda da sam na pravom putu i donosi mi sigurnost. Trenirala sam nedavno u Ljubinoj akademiji na Lošinju i bilo je to odlično iskustvo.
Dolazite iz sportske obitelji?
– Tata je igrao košarku, a poslije se rekreativno bavio tenisom i tako zarazio i mene. Mlađa sestra je igrala tenis, a sada se prebacila na odbojku, a mama nije sportski tip...
Ali vam zato pripremi neko vaše omiljeno jelo kad se vratite?
– Kad se vratim s putovanja, onda zamolim mamu da mi napravi palačinke isključivo s Nutellom, druge mi nisu tako dobre.
Bile smo druge u Europi
Na početku ste jedne, nadamo se, uspješne karijere. Koji vam je glavni cilj, o čemu sanjate?
– Kao i u juniorskoj konkurenciji, cilj mi je osvojiti Grand Slam turnir. Ali bit ću zadovoljna i ako ne uspijem u tome, glavno je da znam da sam učinila sve što sam mogla.
Seniorska reprezentacija već nam godinama stagnira. Imate li objašnjenje i možda – rješenje?
– Jako bih voljela igrati u seniorskoj reprezentaciji, čekam da dođe red na mene. Ne znam zašto kao reprezentacija nismo napredovale jer imamo dobre igračice. No obično neka izostane, pa uglavnom nismo igrale u punom sastavu... Imam iskustva iz juniorskih selekcija, uvijek smo se odazivale pozivu izbornika i davale sve od sebe. Pa smo tako ove godine bile druge u Europi u konkurenciji do 18 godina.