Jedna od najvećih zvijezda hrvačkog Prvenstva Europe koje se ovaj tjedan odvija u Areni Zagreb svakako je 29-godišnji Geno Petriashvili, gruzijski teškaš u slobodnom stilu (125 kg), koji u svojoj karijeri ima tri naslova svjetskog prvaka i dvije krune europskog šampiona. Ima Geno i dvije olimpijske medalje (broncu iz Rija i srebro iz Tokija) i jedino što mu nedostaje da upotpuni kolekciju odličja jest olimpijsko zlato, koje će pokušati osvojiti na sljedećim Igrama u Parizu.
Gruzija je zemlja u kojoj su borilački sportovi jako popularni, a njihove sportaše često se može vidjeti na postoljima najvećih svjetskih natjecanja u oba hrvačka stila, ali i u džudu. Korijeni toga u jednom su domaćem borilačkom sportu, svojevrsnoj kombinaciji hrvanja i džuda (zbog svojevrsnog prsluka za koji se hvataju) čija se natjecanja odvijaju u pijesku, uz glazbu, a granice borilišta formiraju gledatelji.
– Naša uspješnost u džudu i hrvanju proizlazi iz našeg jako popularnog tradicijskog hrvanja čidaobe pa ne treba čuditi i što smo uspješni u hrvanju i džudu, sportovima zahvata i bacanja – kaže nam Geno i dodaje:
– Kao i u velikoj većini europskih zemalja, i kod nas je nogomet sport broj jedan. Imamo sjajnog nogometaša u Kvaratskheliji, koji za Napoli zabija puno golova i vrlo je popularan. Rekao bih da je na ljestvici popularnosti džudo broj dva, a hrvanje broj tri.
Gruzijci imaju i dobru košarkašku reprezentaciju, koja se, za razliku od Hrvatske, plasirala na ovogodišnje Svjetsko prvenstvo zahvaljujući dobrim dijelom i sjajnom Tornikeu Shengeliji. Košarkaš je to Virtusa iz Bologne, bivši NBA-jevac, koji u svom ugovoru s euroligašima uvijek ima klauzulu po kojoj ga klub ne smije onemogućiti da igra za reprezentaciju čak i kada se preklapaju klupske i reprezentativne utakmice.
– Shengelia je moj prijatelj i znam da je odan reprezentaciji. Zapravo, kod nas gruzijskih sportaša prisutan je izražen nacionalni ponos.
Na grb i boje svojih zastava ponosni su i ukrajinski sportaši, možda više nego ikad pa smo pitali Petriashvilija što on misli o vrlo aktualnoj temi u svijetu sporta. Treba li sportašima iz Rusije i Bjelorusije, iz zemalja koje su vojno napale Ukrajinu (Rusija oružjem, Bjelorusija logistikom), dopustiti da nastupaju na najvećim svjetskim natjecanjima i pod kojim uvjetima?
– Jedino što ja želim jest da rat u Ukrajini prestane i da se ukrajinski sportaši mogu nesmetano pripremati i nastupati na tim natjecanjima. Znam kako se osjećaju jer Rusi ovog časa drže i 20 posto gruzijskog teritorija. Da, 20 posto naše zemlje okupirala je Rusija. Želim slobodu ljudima u svojoj Gruziji, ali i u Ukrajini.
Možete li zamisliti koliko se teško ukrajinskim hrvačima pripremati za natjecanja u ovakvim uvjetima?
– Kad je rat u vašoj zemlji, ne možete trenirati normalno, posebice ako trenirate tamo pa morate trčati u sklonište kad se oglase zračne uzbune. No, da ne bude zabune, ja sam uvjeren da ruski hrvači nisu za rat i da to velikani poput Sadulajeva i Sidakova zacijelo ne žele. I oni se žele u miru pripremati i natjecati.
S obzirom na popularnost hrvanja slobodnim stilom u SAD-u, Geno se za dva velika natjecanja pripremao na Penn Stateu. Zanimljivo je da je u finalu prethodnih Olimpijskih igara (u Tokiju) Petriashvili izgubio upravo od američkog hrvača Gablea Stevensona (8:10), i to u posljednjoj sekundi.
– Olimpijsko zlato moj je najveći sportski san, no i ako ga ne osvojim, vjerujem da mogu biti zadovoljan karijerom.
A kako i ne bi bio kada u svojoj trofejnoj vitrini ima ukupno 19 medalja – dvije olimpijske, sedam svjetskih, devet europskih i odličje s Europskih igara. Uostalom, uvijek se može profesionalizirati u slobodnoj borbi (MMA) i zarađivati puno više od plaće koju sada prima od svoje države.
– Ja osobno više volim boks od MMA, koji volim gledati, ali ne volim da me netko udara. Hrvanje nije dobro plaćen sport kao što su nogomet, košarka i tenis i zato bismo tu nešto trebali napraviti. Puno je hrvača u svijetu odustalo od hrvanja kada su morali potražiti posao. Možda ne bi bilo loše da u ovaj sport unesemo nešto od onoga što, primjerice, nudi UFC, a to su napeta sučeljavanja, "trash talk" i slično jer ljudima je to zanimljivo.
S obzirom na to da se bori u kategoriji do 125 kg, Petriashvili ne mora skidati kilograme.
– Istina, no svejedno moram pripaziti što jedem, a izbjegavam slatkiše. Vi imate jako ukusnu hranu, a i sjajna ste zemlja. Po broju stanovnika smo slični, nas je u u Gruziji 3,5 milijuna, i zato se mi male zemlje valjda i podržavamo kada se natječemo s predstavnicima onih velikih. Primjerice, puno mojih prijatelja navija za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Ja sam navijač Liverpoola, no moram priznati da sam zadivljen vašim realovcem Lukom Modrićem.
A mi smo zadivljeni njegovom kolekcijom odličja koju nije uspio obogatiti s četvrtim zlatom jer je u zagrebačkom finalu najteže kategorije ovaj put izgubio od svog velikog rivala Turčina Tahe Agkula (4:9), istinskog velikana kojem je to deseti naslov prvaka Europe.