Petrović: Maksimir 
mi nikad nije zviždao kao Šukeru i Bobanu

Zadnji je trenerski posao Željko Petrović (41) imao u Japanu do sredine listopada prošle godine, bio je trener Urawe, za koju je i igrao od 1997. do 2000. Dva mjeseca odmarao se s obitelji u Den Boschu i onda je željno prihvatio ovaj izazov s Hiddinkom. Kako je uopće Crnogorac Petrović, koji je u igračkim danima u Dinamu ostavio sjajan dojam, uskočio u tu priču s Hiddinkom?

– Hiddink i ja dugo se znamo, iako nikad nismo radili zajedno – rekao nam je Petrović i nastavio:

– Trebao mu je pomoćnik, nazvao me i nisam uopće razmišljao, nego sam odmah prihvatio ponudu. Kad vas zove Guus Hiddink, onda ne trošite vrijeme na razmišljanje. Ovaj je poziv za mene velika čast, ali i izazov – kaže Petrović.

S igračima Petrović komunicira na engleskom jeziku, a s Hiddinkom na nizozemskom, koji je dobro naučio tijekom višegodišnjeg igranja u toj zemlji. Petrović je, naime, od 1992. do 1997. igrao za Den Bosch, Waalwijk i PSV, nastavio je živjeti u Nizozemskoj, u Den Boschu, sa suprugom i dvoje djece.

– Hiddinka sam upoznao još 1998. godine na SP-u u Francuskoj, on je bio nizozemski izbornik, a ja sam igrao za Jugoslaviju. Tada smo se prvi put susreli. U osmini finala izbacila nas je Nizozemska, pobijedila nas je sa 2:1. Poslije smo se viđali u Nizozemskoj gdje sam ostao živjeti, tamo sam upisao i trenerski tečaj. Išao sam u trenersku školu gdje on drži predavanja, a susretali smo se i na raznim trenerskim seminarima. Nerijetko bismo popili kavu i razgovarali o nogometu. Svidjelo mu se kako razmišljam i to je zacijelo utjecalo na njegovu odluku da me sad pozove za pomoćnika – objasnio je Petrović.

U Dinamu najljepše u karijeri

Hiddink je poznat kao iznimno skup trener, i sad je potpisao dijamantni ugovor. I vi ćete sigurno odlično zarađivati...

– Iskreno, o novcu uopće nisam razmišljao, niti sam koga pitao za novac! Novac je važan, naravno, ali skupljanje iskustva s Hiddinkom neprocjenjivo je.

Zašto je Hiddink baš vas pozvao za pomoćnika?

– A ne znam, očito mu odgovaram kao trener i kao čovjek. Svih ovih godina Hiddink je uvijek bio iznimno korektan prema meni, znao mi je reći da prati moj rad i da samo tako nastavim. Nisam tip čovjeka koji će stalno kimati glavom i povlađivati, uvijek sam spreman reći što mislim. Hiddink zna da sam takav i očito je da i njemu odgovaraju ljudi koji misle svojom glavom. On treba trenera koji će mu nešto i sugerirati, ne treba samo “robota” da mu nosi lopte i čunjeve! Nadam se da ćemo dobro surađivati – kaže Petrović, koji je dosad u karijeri samostalno vodio Waalwijk, Boavistu i Urawu, a bio je pomoćnik Avramu Grantu (West Ham) i Martinu Jolu (HSV).

Sjetimo se malo i Petrovićevih igračkih dana u Dinamu. U Zagrebu je imao fantastičan odnos s Davorom Šukerom, čak su zajedno otišli i u Sevillu, Šuker je na određeni način uvjetovao svoj prelazak iz Dinama u taj španjolski klub samo ako s njim “u paketu” Andalužani uzmu i Petrovića!

– Sa Šukerom sam i dalje prijatelj, često se čujemo telefonom, razgovaramo, smijemo se...

Zanimljiva je potankost vezana uz Petrovića. Kad je u jesen 1991. odlazio iz Dinama u Sevillu, mogao je otići bez odštete. Samo je trebao dati zahtjev ondašnjem Fudbalskom savezu Jugoslavije za odlazak i oni bi mu to odobrili, jer se Hrvatski nogometni savez već odcijepio od jugoslavenskog saveza. Međutim, Petrović je Dinamu ostavio pola milijuna maraka...

Jako mi je žao Markovića

– Nije sve u novcu. Najvažnije je biti čovjek, najvažnije je pokazati ljudskost. A Dinamo me, kad sam došao iz Budućnosti, primio kao svoga, u Dinamu sam doživio najljepše dane karijere i normalno je da sam se želio odužiti plavima. Gledajte, da se mene pitalo, nikad ne bih otišao iz Dinama! Ali, znate i sami kakva je bila situacija, počeo je rat i ljudi u klubu su mi rekli “idi, ovdje neće biti nogometa jedno vrijeme, a karijera ti kratko traje”! Teška sam ih srca poslušao i kad sam odlazio, iz svog sam dijela transfera zagrabio tih 500.000 maraka i uplatio ih na Dinamov račun iako to nisam morao učiniti. No, da nisam uplatio taj novac, ne bih do kraja života mogao mirno spavati – kaže Petrović i nastavlja:

– Tada su u klubu bili Vlatko Marković, Zorislav Srebrić, Zdenko Kobešćak, pa Leo Lang, da ne nabrajam dalje. Bili su velika gospoda. Navijači su me također obožavali, nikad mi nitko nije zviždao, ma kako da sam loše igrao! Zviždalo se i Bobanu i Šukeru, ali meni nikad, baš nikad! Obožavao sam igrati u Maksimiru, osjećao sam se kao da sam rođen na tom terenu. Bio je to fenomenalan osjećaj, imao sam takvu “kemiju” s navijačima da je to riječima neopisivo. Hvala im na svemu – rekao je Petrović i dodao:

– Često navratim u Zagreb, imam mnogo prijatelja, družimo se kad uhvatim vremena i dođem. Znam dobro što se sve događa u hrvatskom nogometu i nejasni su mi svi ti niski i prizemni napadi na Vlatka Markovića. On je gospodin i istinska hrvatska nogometna vrijednost. Ako već mora otići s predsjedničke funkcije u HNS-u, onda neka to bude na častan i dostojanstven način, a ne da ga blate svakojaki tipovi. Marković to nije zaslužio – govori Petrović.

Hrvatska je u dodatnim kvalifikacijama za Euro izbacila Tursku, koju je vodio vaš sadašnji šef Guus Hiddink! Jeste li razgovarali s njim o tim utakmicama s Hrvatskom?

– Ha, ne još, još je Guusu ta rana otvorena i nisam mu želio utrljavati sol! Šalim se, jednostavno nismo imali vremena ni za kakve druge razgovore osim o momčadi Anžija. I on i ja još upoznajemo igrače, ali sigurno ćemo na dnevnom redu jednom imati i tu, za Guusa gorku temu.

Što mislite kako će Hrvatska proći na Euru?

– Nadam se – dobro! Hrvatska jedina predstavlja zemlje iz bivše Jugoslavije i svim ću srcem navijati za nju. Trebat će sreće, kao i uvijek u sportu. Skupina je jaka, ali Hrvatska može proći u četvrtfinale. Dobra je ovo generacija igrača iako nije onako jaka kao brončani iz Francuske, ono je bilo čudo, sve klasa do klase!

S Dejom korektno

Koje hrvatske igrače cijenite?

– Ma svi su mi dragi, svi su izvrsni igrači. Moram li baš izdvojiti nekoga, neka to budu Luka Modrić i Darijo Srna. A Ivica Olić za mene je posebna priča, o njegovoj bi se karijeri morao snimiti film i pokazivati mladim sportašima! Koliko je taj čovjek uporan, do svega što je napravio u životu došao je teškim radom. On je fenomen, ne samo hrvatskog nego i svjetskog nogometa! Obožavam ga i stvarno bih bio najsretniji kad bi Olić, recimo, bio najbolji strijelac Eura! Po svemu je to zaslužio na zalasku karijere, bio bi mu to fenomenalan oproštaj s hrvatskim dresom, baš onakav kakav i zaslužuje!

Crna Gora nije uspjela u kvalifikacijama za Euro, izbornik Zlatko Kranjčar smijenjen je prije kraja kvalifikacija. No, vaše se ime nije spominjalo među kandidatima za Cicina nasljednika. Zašto? U kakvim ste odnosima s Dejanom Savićevićem, predsjednikom tamošnjeg nogometnog saveza?

– S Dejom sam u korektnim odnosima, a točno je da me nitko nije zvao, valjda me se nisu sjetili, vjerojatno je tako, ha, ha. No, želio bih reći da je nekorektno to što su učinili Kranjčaru! Jer, Kranjčar je napravio fantastičan posao, reprezentacija Crne Gore prije Kranjčareva dolaska i nakon njegova odlaska nije ista momčad! Kranjčar je doista napravio mnogo za crnogorski nogomet i ovako kao ja razmišlja većina ljudi u Crnoj Gori. Cico je morao završiti kvalifikacije i onda su trebali sjesti za stol i vidjeti što i kako dalje. Znate, nitko u trenerskom poslu nije vječan. Često znam reći da ne postoje dobri i loši treneri, nego oni koji su potjerani i oni koji će tek biti potjerani!

Bili ste pomoćnik Avramu Grantu u West Hamu, je li točno da ste na odlasku “popljuvali” engleski nogomet, da ste rekli da je kvaliteta nogometa na Otoku vrlo upitna?

– Nema to veze s istinom! Takve su laži izašle u tabloidu The Sun, najprije su napisali da sam potjeran iz kluba, a dan uoči mog sporazumnog odlaska u Japan, gdje sam bio glavni trener, Grant mi je dao nagradu od 55.000 funta za kvalitetan rad, bio je zadovoljan našom suradnjom. No, tabloid je objavio laž da sam potjeran, a poslije su mi stavili u usta i rečenicu o kvaliteti engleskog nogometa. Zanimljivo, taj članak nije potpisao nijedan novinar, ha, ha! No, tabloidi tako funkcioniraju. Uostalom, da me Grant tada potjerao, ne bi me sad, prije mjesec dana, zvao da mu budem pomoćnik u Partizanu! Odbio sam ga...

Zašto ste odbili Granta?

– Zato što mislim da to ne bi bilo dobro ni za Granta, da mu ja budem pomoćnik u Partizanu. Ubrzo je stigao Hiddinkov poziv. A Guus se ne odbija...