U nekoliko navrata nas je odbijao za razgovor, objašnjavao da je na putu te da nema vremena, mijenjao je destinacije - Španjolska, Sarajevo...
Aleksandar Petrović (53) prije dva mjeseca sjeo je na klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine, a prve ozbiljne akcije predviđene su na ljeto u kvalifikacijama za EP 2013. Konačno smo se uspjeli dogovoriti za “dejt” u njegovom kafiću Amadeus gdje počinje svaki dan kad je u Zagrebu. Kakvog to izborničkog posla ima mjesecima prije nego što će povesti prvu utakmicu, objasnio nam je u detalje.
– Ovo čime se sad bavim je tiha diplomacija, lobiranje. Obilazim one koji će biti na popisu za kvalifikacije, upoznajem se sa svojim igračima, no najveći sam posao napravio s glavnim tajnikom Košarkaškog saveza BiH Harunom Mahmutovićem. Pročešljali smo veći dio Europe i Amerike u potrazi za nadarenim klincima koji su se izgubili u turbulentnom periodu kroz kojeg je ta zemlja prošla. Našli smo nekoliko što budućih juniorskih što kadetskih reprezentativaca koji su pristali igrati za nas.
OK, vrijeme tih mladića tek će doći. A što je s velikima, već viđenima i onima koje bi on tek htio vidjeti?
– Idealno je doba za smjenu generacija pa, pored 5-6 igrača koji su bili na zadnjem popisu, gledam sve živo i još čekam neke odgovore. Razgovarao sam i s dva američka razigravača, dojmovi su pozitivni i bliži sam opciji sa stranim playom. Još ne znam ni hoću li zadržati Domercanta, nosio je teško breme šest godina, no već su mu 32 godine...
Nitko ga još nije odbio. Jedni su pristali, drugi ga ostavili na “čekanju”, što je pomak s obzirom na odbijenice prošlih godina koje su bile uvjetovani izvansportskim faktorima.
– Čini mi se da je, uvjetno rečeno, sve manje politizacije i da kod igrača sve više prevladavaju sportski motivi. Tu političku crtu treba zanemariti koliko god je to teško kad je riječ o BiH, no moram priznati da sam po tom pitanju zadovoljan dosadašnjim razgovorima, a bit ću još zadovoljniji kad pristanu. Ne vjerujem da ću se sretati s problemima kakve su imali moji prethodnici.
Kad je dobio posao u reprezentaciji BiH, aktualizirao se povratak nekih već provjerenih košarkaša hrvatskog podrijetla, koji ili imaju državljanstvo, ili su nekad već nastupali u dresu susjeda. Među ostalim, to su Zagrebov Ante Mašić i Cedevitin Vedran Princ za koje Aco ne krije da su mu zanimljivi, no pravi izvor sjajnih igračkih snaga našao je u KK Širokom. Hercegovačka momčad bljesnula je ove sezone, postigla najbolji (5.) plasman u ABA ligi u deset godina otkako je u njoj. Bljesnulo je i par imena.
– Jako me intrigiraju igrači Širokog. Neki koji su već nastupali za BiH vrste, kao što je Josip Naletilić, no i neki koje je “izbacila” ova sezona. Već sam razgovarao s njima i s klubom, no trebat će dva tri-tjedna da se definiraju odgovori. Shvaćam da ne mogu ekspresno donijeti odluke jer imaju dvojno državljanstvo i mogućnost biranja između BiH i Hrvatske.
Oko tih “nekih” koje Aco spominje mogla bi se voditi bitka između dvaju saveza. Širokobriješki krugovi kažu da su to Ivan Ramljak (21) i Darko Planinić (21). No, je li mlađe igrače teže regrutirati? Ipak su skloniji kalkuliranju o prilici u puno privlačnijem hrvatskom dresu.
– Takvo razmišljanje sasvim je legitimno jer imaju sjajne sezone iza sebe, no pitanje je mogu li u hrvatskoj reprezentaciji ostvariti ambicije. Možda ne bi ni dobili mjesto dok kod mene mogu igrati zapaženu ulogu. Odluku će donijeti oni i njihove obitelji, ja ću je respektirati, no neću ih moći dugo čekati. Moram i ja vidjeti što dalje, čime raspolažem...
>> Cijeli razgovor s Acom Petroviće pročitajte u novom broju sportskog tjednika MAX! <<
Nikada!