Pištoljima tražili ulaznice za finale Lige prvaka

Već u ponedjeljak navečer pariškim pivnicama odjekivao je engleski jezik.

Navala Otočana
Tipičan engleski navijač, u četrdesetim godinama, s kojim zubom manjka, u dva-tri gutljaja isprazni kriglu piva. Englezi su u Arsenalovim dresovima, čak i Chelseinim. A jučer je nastala prava navala Otočana. Stizali su svim prijevoznim sredstvima, s pariških kolodvora odjekivala je pjesma...

 Španjolci su ipak bili malobrojniji, i premda su šetali jedni uz druge, izgreda nije bilo. No, velik se izgred dogodio u prijepodnevnim satima, kada je skupina očajnika provalila u ured dogradonačelnika St. Denisa i prijeteći mu pištoljem zahtijevala ulaznice za finale! Nakon što je pozvao policiju, provalnici su se razbježali, a da ironija bude veća, kasnije je izjavio da su ulaznice upravo bile na putu. 

- Da su stigli desetak minuta kasnije, dobili bi ih, novi je kontingent stizao!
Elizejskim poljanama vijore se Uefine zastavice upozoravajući da se danas igra finale, a na svakih stotinjak metara raspoređeni su navijači koji drže kartone s natpisima na kojima piše da traže ulaznice za finale Lige prvaka.

Cijena 5000 eura
- Mi smo iz Njemačke i tražimo ulaznice za svoje klijente, ne za sebe - objasnio je jedan mladić.
 Cijena? Prema nekim pričama, brojka je narasla na 5000 eura! Da, za jednu ulaznicu na crno... U svim se novinama dan uoči finala s naslovnica smiješi Thierry Henry. Pa se - osim stalne poruke iz Londona da je Barcelona pod većim pritiskom, a i sami Englezi smatraju je favoritom - može doznati štošta o Henryjevu životu i odrastanju u pariškom predgrađu Les Ulisu.

 - Ni u jednoj školi nogometa ne može se naučiti onomu što naučite igrajući na ulici. Ondje očvrsnete i dobijete onaj faktor ljutnje, koja na terenu postaje vrlo pozitivna. Znate, ljudi mi zamjeraju da sam na terenu preozbiljan, čak arogantan, ali to je pozitivna stvar. Kao i kod Rooneya. Ni Michael Jordan nije se smijao, pa ga to nije spriječilo da bude najbolji. I Ronaldinho, koji mi je također uzor, ne smije se u sebi, vjerujte mi! A kada igram, uvijek želim pobijediti. Jednakim ću žarom igrati finale Lige prvaka i haklati s ocem i bratom za vrijeme dopusta. I ako me pobijede, sat vremena ne razgovaram s njima! - priča Henry.

Njegov brat Willy inače i dalje vozi podzemnu željeznicu u Parizu i velik je navijač PSG-a. Kao, uostalom, i Henry, čija je dječja soba oblijepljena zastavama, posterima i šalovima toga kluba. Voljenog kluba, u kojemu nikada nije igrao...