Nova, postkoronavirus era hrvatske nogometne reprezentacije počela je katastrofalno i nakon poraza od Portugala i Francuske otvorila niz tema za raspravu o budućnosti nacionalne momčadi i žarišnim točkama unutar nje. Što se to u strukturi reprezentacije promijenilo od Svjetskog prvenstva u Rusiji, u kojim parametrima je ona zakinuta i kakva je uopće njezina perspektiva uoči dviju nadolazećih velikih natjecanja u 2021. i 2022. godini?
Modrić je desna ruka Dalića
Važan podsjetnik za ovu priču je da je Hrvatska u ovom trenutku šesta selekcija na Fifinoj rang-listi, (ispred su samo Belgija, Francuska, Brazil, Engleska i Urugvaj), još uvijek nominalno svjetski doprvak te članica elitne skupine A Lige nacija.
Sve ove titule dogodile su se u eri Zlatka Dalića, one su ga učinile najvećim hrvatskim izbornikom u povijesti, ali istodobno i priskrbile ogromnu hipoteku opstanka u svjetskoj eliti. Naime, nakon ukupnih 1:8 od Portugala i Francuske na startu Lige nacija, opravdano se postavljaju pitanja – jesu li današnji vatreni uopće dostojni svjetskoga vrha i koliko će uopće u njemu još trajati?
U svjetlu činjenice kako je Hrvatska u Portu i u Parizu nastupila bez Luke Modrića, a bez njega će nagodinu ići i u kvalifikacije za SP 2022., najdrastičnija promjena u totalnom makeoveru vatrenih u Ligi nacija lišenost je – lidera na terenu.
Čovjeka s karizmom, respektabilnim autoritetom među igračima, onoga ratnika kojega će i izbornik-vojskovođa uoči presudne bitke pitati za savjet.
To su osobine koje su nekada utjelovljavali Zvonimir Boban, Niko Kovač i Darijo Srna, a od 2016. godine i genijalni Luka Modrić, jedina prava Dalićeva desna ruka, čovjek kojega se sve pita i koji ima sve ovlasti.
Pa i ovlast ostanka u Madridu u vrijeme okupljanja vatrenih za novi početak u Ligi nacija, dok su, primjerice, njegovi suigrači iz Reala, Carvajal, Sergio Ramos, Varane, Mendy, Kroos i Hazard, bili sa svojim reprezentacijama.
Hrvatska bez Luke, to je ono na što se već polako moramo pripremati, a pritom i objektivno prihvatiti novu realnost; da na horizontu još ni izbliza nema takvoga igrača, ne samo u kontekstu nogometaške klase nego i osobnosti oko koje će se ostali reprezentativci okupljati i slijepo ga slijediti. Kao što su maloga generala Luku slijedili na ruskim frontama. Tražimo novu desetku za deset, a nitko nije Luki ni do koljena, pa čak ni njegov projicirani nasljednik, igrač od gotovo sto milijuna eura – Mateo Kovačić.
Ima 58 nastupa za Hrvatsku, nikada nije bio igrač utakmice, ni igrač odluke, a jedini gol zabio je prije šest i pol godina protiv – Gibraltara.
Hrvatska je u povijesti već znala trpjeti nastupajući bez vođe. Nakon odlaska Bobana, na jedvite jade plasirala se na Svjetsko prvenstvo 2002., a ondje doživjela epski slom. Nakon oproštaja Nike Kovača, nije se uspjela plasirati na svjetsku smotru 2010. godine, a potom se strahovito mučila i u sljedećem ciklusu.
Hrvatska će prema Kataru krenuti bez Luke, i samo se nadamo da izdanja iz Porta i Pariza nisu slika takve Hrvatske.
Krug kandidata koji mogu pomoći reprezentaciji u nadolazećem razdoblju proširen je u posljednje dvije utakmice za samo jedno ime – Filipa Uremovića. Taj je 23-godišnjak bio ubačen u vatru protiv Francuza samo kao zakrpa za desnoga braniča, jer njegova je prirodna pozicija stoperska.
Filip, zajedno s Ćaleta-Carom, Jedvajem i Pongračićem, kandidat je za pozicije koje klimavo, samo zbog starih zasluga drže Lovren i Vida, što otvara neugodnu spoznaju da Hrvatska osim Šime Vrsaljka nema adekvatnoga desnoga braniča. Dalić to već dulje vrijeme zna, i još ga nije pronašao. To je žarišna točka broj 2.
Idemo dalje, žarišna točka broj tri: defenzivni vezni, tzv. razbijač. Marcelo Brozović jedini može odgovoriti tim zahtjevima, Badelj je na zalasku, Ademija smo odavno prepustili, Pašalić nije taj profil igrača, i prisiljeni smo se okrenuti resursima iz mlade reprezentacije; jesu li to Nikola Moro, Kristijan Bistrović? Odgovore nećemo znati dok ih Dalić ne isproba.
I na kraju, žarišna točka broj 4: središnji napadač. Mirni smo dok je na raspolaganju Bruno Petković, a što kad njega nema? Andrej Kramarić bolje se snalazi kao povučena špica, dok Antonio Čolak i Ante Budimir još nisu isprobani, osim na treninzima. Na žalost, niti jedan od njih nije igrač Petkovićeve klase, kao što to nisu ni Musa i Kulenović iz mlade reprezentacije.
Puno je tu još upitnika
Ima tu još upitnika, poput – što u reprezentaciji radi Mile Škorić, za koju on poziciju uopće konkurira, jer u službenim utakmicama gotovo uopće ne dobiva minutažu? Kako najbolje iskoristiti Marija Pašalića, može li mu Dalić pronaći idealnu poziciju kao što je to uspio njegov klupski trener Gasperini?
Dalić u svim svojim istupima naglašava kako mu je osnovni cilj pripremiti momčad za Europsko prvenstvo 2021. godine. Međutim, ne bude li nekih šokantnih otkaza ili ozljeda, ta kompozicija već je poznata, formirana i uigrana kroz kvalifikacije, i tu Dalić, kao i svaki izbornik prije njega, samo mora paziti da nešto ne pokvari.
Njegov glavni strateški cilj nije Europsko prvenstvo 2021., jer Hrvatska se već na njega plasirala, nego ono što dolazi poslije njega, a to su teške kvalifikacije za Katar 2022. Naravno, pod uvjetom da Zlatko Dalić u njima ima namjeru sudjelovati.
Germania tečajevi na Hrvatsku nalaze se ovdje.
I jedna Italija je znala debelo posrtati u određenim periodima, tako da ih na posljednjem SP uopće nije niti bilo. Pa što bismo mi uopće htjeli. Imamo ligu iz koje jedino Dinamo "nešto vrijedi" na karti Europe. Očekivati od HR da stalno bude u vrhu sv. nogometa je doslovno glupo.