U proljeće 2016. Hajduk je posljednji put slavio na svojem Poljudu nad Dinamom ranim pogotkom Frana Tudora. Prije toga Splićani su kod kuće u HNL-u pobijedili 2013. No, Hajduk je za plave u posljednje vrijeme na svojem stadionu posebno veliki “bauk” koliko god su to uvijek u startu neizvjesne utakmice.
Pa i kad bi Hajduk odigrao dobro, kad bi bio blizu uspjeha, onda bi popustio na kraju i ispustio bod ili bodove.
Hajduk vodio u 90. pa izgubio
Nevjerojatno je kako se Dinamo izvlačio u velikom derbiju, a svakako je najdojmljiviji preokret od prije tri godine, u kolovozu. Vodio je Hajduk s 2:0 pogocima Tina Svena Sušića i Milića (u osmoj i 49. minuti), tek je u 71. minuti za plave zabio Duje Čop. I još je u 90. minuti bilo na semaforu 2:1 za Hajduk, spremalo se slavlje, no onda se opet ukazao Duje Čop i u prvoj minuti sudačke nadoknade osigurao Dinamu bod. No, ni tu nije bio kraj, Angelo Henriquez u petoj je minuti nadoknade pogodio za 3:2.
– To mi je najdraži gol za Dinamo, uvijek će ostati u mojem sjećanju – kazao je Angelo Henriquez nakon što je i prošlog vikenda zabio u sudačkoj nadoknadi, ovaj put za 1:0 i bod protiv Osijeka.
Momčadi oba kluba od tada su se znatno promijenile. Za Hajduk su igrali: Kalinić – Vršajević (od 76. Nižić), Maloča, Milović, A. Milić – Sušić, Anđelković, Caktaš (od 68. Bradarić) – Kouassi, Maglica, Mezga (od 53. Bašić), a za Dinamo: Eduardo – Pinto, Šimunović, Šimunić, Pivarić – Brozović, Antolić, Vukojević (od 59. Henriquez) – Soudani, Čop, Pjaca (od 46. Ćorić 6).
Bilo je to veliko slavlje plavih, a šok za tribine Poljuda, za igrače Hajduka. No, onda je i godinu kasnije Hajduk bio blizu pobjede, te 2015. Andrija Balić zabio je za vodstvo Hajduka i samo se čekao kraj kad je Paulo Machado krasnim volejem u četvrtoj minuti sudačke nadoknade zabio za konačnih 1:1.
– Ma to je nemoguće, pa kako se to nama dogodi, Machado više nikad neće zabiti takav gol – govorili su razočarani igrači Hajduka.
I prošle sezone dogodio se sličan scenarij, s tim da je utakmica ušla u sudačku nadoknadu bez pogodaka. I onda je u 93. minuti Amer Gojak majstorski našao Soudanija, a “mister derbi” zabio za pobjedu Dinama.
– Istina je da smo dosta golova, još dok sam i ja bio u Dinamu, zabili gotovo u zadnjim sekundama. Nastavilo se to i sada, a takav razvoj utakmica teško je objasniti. Kad se to jednom dogodi, može se reći da je to plod slučajnosti ili sreće, ali kad se dogodi ovako često, onda je to puno više od sreće – kazao je Igor Cvitanović.
Dinamo se sad protiv Osijeka izvukao golom Angela Henriqueza i dobio nadimak “mister last minute”.
– Da biste dobivali utakmice u zadnjim minutama, morate imati vjeru, koncentraciju, karakter, želju, no ipak je sve to i plod rada s momčadi – kaže Igor Cvitanović uz dodatak da su takve pobjede i takvi golovi posebno slatki:
– Jesu za one koji dobiju utakmicu, ali nije nimalo lijepo kad utakmicu tako izgubiš, onda je to golemo razočaranje.
Važnu ulogu u takvim raspletima utakmica mogla bi imati i fizička sprema momčadi, treba imati snage juriti rezultat nakon 90 minuta trčanja i borbe kakvu obično gledamo u derbijima.
Bez snage nema koncentracije
– Mislim da fizička sprema nije toliko odlučujuća kod pobjednika, više se očituje u igri kroz cijelo drugo poluvrijeme. Ali, fizička sprema može biti važna kod onih koji gube takve utakmice jer nedostatkom fizičke snage gubi se i koncentracija, tako da bi i taj segment mogao biti važan kad je riječ o golovima u zadnjim trenucima utakmica – dodao je Igor Cvitanović, koji iza sebe ima mnogo derbija, mnogo zabijenih golova. Znali smo gledati u derbijima odlične utakmice, ali i mučenje lopte, brojne prekide, prekršaje, kad se igraju derbiji, doista je teško predvidjeti što ćemo gledati.
– Kad je riječ o derbijima, mogu samo priželjkivati da gledamo dobru utakmicu, onda je to posebno zadovoljstvo. Pa neka pobijedi bolji, a ja bih, naravno, volio da to bude Dinamo – kazao je Cvita.