Od četvorice trenera koji su svoje momčadi dovele do završnog turnira Eurokupa, izvan parketa najzanimljiviji je strateg Cajasola iz Seville Joan Plaza Duran (47). Taj Katalonac imao je vrlo zanimljiv život prije nego što je dobio trenerski posao od kojeg je mogao živjeti. Četrnaest godina bio je zatvorski čuvar.
Biti trener je privilegij
- Kada živite u obitelji sa šestero braće i sestara, živite u istom stanu sa svima njima, morate pomoći obitelji. Nije moja želja bila raditi u zatvoru, no nisam imao izbora. Tamo sam dobio posao. Kada sam postao trener, shvatio sam da je to privilegiran posao i sada se osjećam drukčije nego ostali treneri koji su cijeli radni vijek radili kao treneri - iskreno je govorio strateg Cajasola.
Joan kaže da mu je tih 14 godina dalo samopouzdanje koje bez toga posla možda ne bi stekao.
- Na račun tog iskustva lakše rješavam probleme s vlastitim igračima ili, recimo, sucima.
A problema je bilo i na radnom mjestu zatvorskog čuvara.
- Već u prvih 15 dana rada u zatvoru imao sam veliki problem koji nikad neću zaboraviti. No, kao što vidite, u jednom sam komadu. Prve tri godine radio sam s mladima. Jedno vrijeme bio sam i u uredu za komunikaciju s njihovim obiteljima. Vjerujte mi, to je bilo opasnije nego biti obični čuvar jer roditelji i rodbina maloljetnih zatvorenika misle da ste vi odgovorni za sve probleme koji se njima u zatvoru događaju. Posljednjih deset godina radio sam u ženskom zatvoru - priznao je Joan Plaza.
Sve to vrijeme Plaza je bio i košarkaški trener sanjajući o tome da će jednog dana dobiti priliku. I nju je i dočekao.
- Radio sam u Lleidi, koja je oko 130 kilometara od Barcelone. Svaki dan putovao sam na treninge u Barcelonu. Ta upornost na koncu mi se isplatila - prisjetio se trener.
Uporan je bio i s perom u ruci. Napisao je dvije knjige, ali ne o košarci. Dva romana.
Znam kakav ste čovjek
- Nikad nisam mislio da sam to u stanju, ali mi je pomoglo to što sam suosjećajan. Mogu slušati ljude i razumjeti iz toga kakav ste čovjek. Jednog dana počeo sam pisati onako za sebe i počeo uživati u tome. Počeo sam pisati iz zabave, a na koncu su obje knjige rasprodane. Imam i ponuda da se po jednoj od njih radi kazališta predstava - podvukao je Španjolac.
Pisanje mu je neka vrsta bijega pa upravo piše i svoju treću knjigu. U njoj govori malo i o košarci, ali samo malo.
- Urednik me požuruje, hoće da bude gotova do svibnja, no to će teško ići. Unatoč tome što pišem noću, jer ne trebam više od četiri-pet sati spavanja, uz ovaj trenerski posao to ipak neću stići. Poanta trećeg romana bit će u tome da ne smijete čekati da ostarite da biste ostvarili svoje snove. Morate ih ugrabiti što prije - zaključio je Joan Plaza.
On je svoje snove dostigao na vrijeme. Prepoznao ga je Božo Maljković i postavio za svog pomoćnika (2004.) koji ga je, na kormilu Reala, nakon samo jedne sezone i naslijedio i vodio kraljevski klub tri godine.