Pletikosa: Ivan je 12 sati na stadionu i stalno uči!

Prije nekoliko godina, kada smo razgovarali o svemu i svačemu, pa se dotakli i Hajdukove generacije rođene krajem 70-ih u kojoj su svi postali treneri, Stipe Pletikosa izdvojio je jedno ime.

– Ivan Jurić. Jednostavno je drukčiji, ne sumnjam u njega – kazao je Stipe Pletikosa.

Zanimljivo je to društvo, sjećamo se prijateljstva jedne generacije Hajduka u kojoj su bili Ivan Jurić, Ivan Leko, Igor Tudor, Vik Lalić, Jurica Vučko i Stipe Pletikosa. Nerazdvojni izvan terena, nerazdvojni na travnjaku, na kraju su svi krenuli u trenerske vode. Pa, i Pletikosa, koji se usavršava i uskoro ćemo ga vidjeti na sceni.

Ivan je uvijek imao čvrst stav

Ali, hit među njima je Ivan Jurić, koji s Genoom u talijanskoj Seriji A radi čuda, pobjeda nad Milanom gurnula ga je u orbitu. Ne samo zbog pobjede Genoe nad Milanom, već zbog načina na koji je to Jurićeva momčad napravila.

– Vidio sam da je Milan opasan kada utrčava u otvoren prostor pa nismo htjeli otvorenu igru, tako smo pripremali utakmicu – kazao je Jurić nakon što je s 3:0 ispratio Milan.

Nije hrvatski trener, nekadašnji reprezentativac letio je u nebo nakon velike pobjede. Nikada nije bio takav, euforija je kod njega nepoznata riječ. Takav je bio i kao igrač, koji je osim u Hajduku igrao u Španjolskoj i Italiji, takav je bio kada je u vrijeme Slavena Bilića nosio dres reprezentacije, takav je i kao trener.

– Potrebno je uvijek pokazati poštovanje prema velikoj momčadi. Nismo mi bili spektakularni, Milanu nismo dopustili previše, bili smo ponizni i to nam se isplatilo – rekao je Jurić.

Genou je preuzeo početkom sezone, i to nakon što je senzacionalno uveo Crotone u Seriju A. Ali, otišao je dalje, Jurić je takav, ima svoj put, zna kako ga ostvariti. Nema veze što je radio na vrelom jugu ili što je sada u emotivnoj Genoi, u svakom trenutku zna što radi i što želi od momčadi.

– Ivan je posvećen poslu i to mu se vraća na najbolji mogući način. Jednostavno, primjer je kako treba raditi, svjestan je da je rad sve. Na stadionu je od osam ujutro do osam navečer, i to nije nekakva floskula, nego činjenica. Ima svoj stav prema svemu, atipičan je što se tiče talijanskog nogometa. Premda igra s trojicom u zadnjoj liniji, želi agresivan nogomet, s presingom i brzim oduzimanjem. A kada uzme loptu, onda njegova momčad teži igri. Za takav način moraš biti kvalitetan, pripremljen, imati odnos s igračima, a Jurić sve to ima. Nikad nisam ni sumnjao u njega, zato sam vam i rekao prije nekoliko godina da će biti top trener – kaže Pletikosa.

Prijateljstvo iz mladih dana ostalo je i danas

U stalnom je kontaktu s Jurićem, prijateljstvo iz mladih dana ostalo je i danas, čuju se svakodnevno, a tema je uvijek jedna – nogomet. Jurić u Italiji ima svog nogometnog oca, to je iskusan trener, 58-godišnji Gian Piero Gasperini. Vodio je Jurića u igračkim danima u Crotoneu i Genoi, valjda je već tada vidio kod njega taj talent koji sada iskazuje.

Kada je Gasperini 2011. sjeo na klupu Intera, odmah je povukao Jurića za sobom pa su zajedno otišli u Palermo. Nakon školovanja kod Gasperinija, Jurić se odlučio na samostalnu karijeru, sjeo je na klupu Mantove pa Crotonea, da bi na početku ove sezone preuzeo Genou. Ne treba spominjati, na klupi je naslijedio Gasperinija i nema sumnje tko ga je preporučio.

– To vam je odnos oca i sina – objašnjava Pletikosa.