Šjor Vlado, najveći naš vratar svih vremena, a u svoje doba i najbolji na svijetu, preminuo je u prvim satima ponedjeljka u bolnici u Splitu, dva tjedna prije 86. rođendana. Nakon više moždanih udara koje je imao u posljednjih godinu i pol dana, Vladimir Beara izgubio je bitku.
Vječni uzor mladima
– Mnogi igrači umiru zaboravljeni, a Veliki Vladimir ostat će vječno u srcima navijača Hajduka – tako su tužnu vijest prihvatili u Splitu. Bio je uzor mnogim generacijama, mnogi će ga pamtiti zauvijek.
– Hajduk mi je sve. S njim se budim i s njim idem na počinak. Ljubav je to zbog koje mi srce zaigra, ali me i bolno stegne – znao je reći Beara.
Baletan sa željeznim šakama, kako su za njega govorili, među vratnice stao je – slučajno. Naime, vježbao je balet u splitskom HNK.
– Nogometom sam se počeo baviti slučajno. Na Stari plac došao sam se samo razgibati, no tamo su me uočili i pozvali na trening Hajduka. Prije prvog treninga cijelu noć nisam mogao spavati. Osjećao sam da me čeka nešto veliko – prisjetio se Beara svojih početaka.
I bio je u pravu, pred čovjekom od gume bili su najveći sportski dosezi.
– Igrao sam u doba kada je nogomet bio romantičan, dok ga taktika još nije pojela – rekao je svojedobno Beara.
Lav Jašin je 1963. godine primao nagradu za najboljeg vratara Europe i tada kazao:
– Postoji ipak jedan bolji, a to je Vladimir Beara!
Bio je i trener, sjedio je na klupi Fortune, Splita, Vienne, reprezentacije Kameruna...
– Kad sam došao u Kamerun, igrali su bosonogi ili u japankama. Plemenski vođe su se svađali, no odmah sam uveo njemački dril. Kupio im odijela i cipele, naučio ih kako jesti za stolom, s priborom. Bio sam im drugi otac, zvali su me Majstor – izjavio je prije utakmice Hrvatska – Kamerun u Brazilu, a zaslužan je za otkrivanje velikana poput prvog afričkog napadača svjetskoga glasa Rogera Mille (62) ili najboljeg afričkog vratara svih vremena Thomasa N'Kona (58).
U svom Hajduku branio je od 1947. do 1955., a zatim je prešao u Crvenu zvezdu. To su mu zamjerili, no kasnije su mu sve oprostili jer Beara nikada nije skrivao da je samo i jedno – hajdukovac.
– Imao je poseban trening, pod murvom na Starom placu bio je neravan zid, s ispupčenim kamenjem, u koji je Beara bacao tenisku lopticu, a ona se zbog neravne podloge odbijala u nepredvidljivim smjerovima i tako je stekao neviđene reflekse – kaže naš novinarski doajen i legendarni bivši napadač Dinama i Partizana Miroslav Rede (75) koji mu je kao 14–godišnji dječak skupljao lopte iza gola.
Branio bez živog zida
– Stajao sam iza gola na utakmici protiv Walesa, koji je tada bio izrazito jak, toliko da ga je jedva i Brazil s Peleom uspio pobijediti. Jugoslavija je slavila pobjedu 5:2, a Beara je fantastično obranio jedan udarac, i vjerojatno je to najbolja obrana koju sam ikad vidio. Crvenokosi napadač Allchurch pucao mu je nisku loptu u lijevi kut, Beara je obranio i odbio loptu, Velšanin je opet pucao, i to u suprotne rašlje, a Beara se digao i zaustavio i tu loptu! Puno godina kasnije, potkraj osamdesetih, sjedeći na kauču to mi je opet demonstrirao. Bacio se preko kaktusa, a zatim digao i vinuo pod plafon. Živio je sportski, bio u formi i vrlo skroman, a nikad nije ni pušio ni pio... – kaže Rede, deset godina mlađi napadač koji je igrao protiv njega u derbijima Partizana i Zvezde, te Dinama i Zvezde.
Beara je bio poznat po tome što često nije postavljao živi zid kad bi protivnici izvodili slobodne udarce, a Rede se prisjetio:
– Ako bi ga i postavio, tražio je da se igrači razmaknu lijevo ili desno, da vidi pucača. Naravno, uredno bi ga i obranio. Englezi su ga zvali Željezna Šaka, jer bi loptu šakama izbijao sve do centra, a kad bi je ispucao, otišla bi do suparničkih vrata. S današnjim loptama, koje su lakše, sigurno bi i prebacio teren.
>>Preminuo Vladimir Beara, jedan od najvećih hrvatskih vratara
>>'Hrvatski, ali i svjetski nogomet izgubili su istinskog velikana'
Nije on ko Stipe Pletikosa