Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj organiziralo je u Novinarskom domu u Zagrebu svečanu dodjelu nagrada "Vladimir Beara". Riječ je o nagradi za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije. Ova nagrada jučer se dodijelila prvi put, a prvi laureat bio je Miroslav Ćiro Blažević, legendarni hrvatski nogometni trener, izbornik Hrvatske s kojom je 1998. godine osvojio svjetsku broncu.
- Dobio sam u životu puno nagrada, ali iskreno ću Vam priznati – isprekidano je govorio Ćiro i uz suze dovršio rečenicu – ova mi je najdraža. Imao sam tu čast i privilegiju da osobno upoznam Vladimira Bearu, jednog od najboljih svjetskih vratara. Zvao sam ga Vladimir Iljič Lenjin – rekao je Ćiro.
>> Zlatko Dalić: U subotu neće igrati ni onaj kojeg će trepavica bolit
Miroslav Blažević stigao je na dodjelu nagrade izravno iz Basela gdje je bio u bolnici. Njegovo zdravstveno stanje daleko je od idealnog. Teško hoda, ali još uvijek ima strpljenja za fotografiranje jer s Ćirom se jednostavno mora slikati.
- Dragi moji ljudi. Okupili ste se u velikom broju i ukazali ste mi veliku čast. Ali, ovo je moje posljednje obraćanje javnosti na jednom javnom skupu. Gotovo je. Nema više. Adio Ćiro. Brojim zadnje dane, svjestan sam toga – rekao je Ćiro i dobio veliki pljeska prisutnih. Svi su se digli na noge, a aplauz je dugo, dugo trajao.
Nakon što je dobio nagradu nije imao više snage za nikakve razgovore s medijima, razgovore koje je inače uvijek rado vodio i koje nikad nije odbijao.
- Drago mi je zbog Dalića da je ponovno napravio velik rezultat s hrvatskom reprezentacijom. Od sveg srca mu želim da osvoji brončanu medalju. Netko će reći da bronca ne vrijedi, da vrijedi samo ako igraš finale. Nije točno.To najbolje ja znam.
Pratili ste sve nastupe hrvatske reprezentacije u Dohi?
- Naravno da sam pratio. To se ne propušta.
Jedan od onih koji je bio prisutan na osvajanju bronce u Francuskoj 1998. godine bio je Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.
- Morao sam doći i vidjeti Ćiru. Evo, odmah poslije ove svečanosti idem na aerodrom i putujem čarterom za Dohu gdje ću navijati za vatrene u susretu za broncu. Neka sve bude kao 1998. godine. Tamo sam bio svjedok velike pobjede nad Nizozemskom pa neka tako bude i protiv Maroka. Inače, dok sam bio politički aktivan puno puta sam bio u Dohi tako da se radujem što se tamo vraćam, barem na kratko vrijeme – rekao je Mateša.
Par riječi o Ćiri?
- Živuća legenda. Imao sam puno prilika biti s njim u raznim situacijama. Velik čovjek, uvijek spreman pomoći svakome pa i onima koje uopće ne poznaje - rekao je Mateša.
Cirj legendo vjecno ti hrvala za 81 i za broncu