Bilo je lijepo pohvaliti se najbrojnijim prvenstvom i s rekordnih 100 utakmica, no ima li europski vaterpolo kvalitetu i širinu za ovoliki broj sudionika koliko ih se okupilo u Beogradu? Rezultati 29:0, 29:3 i 25:0 iz ženske konkurencije sigurno neće pomoći popularizaciji vaterpola. A ne izgledaju puno bolje ni rezultati s kojima su Hrvatska (22:2) i Srbija (20:2) pobijedile Maltu u muškoj konkurenciji.
Očito se prerano otišlo na takav skok kakvo je proširenje muškog prvenstva sa 12 na 16 reprezentacija, a posebno s osam na 12 u prvenstvu vaterpolistica.
Više koristi nego štete
– Ne možete znati kakvom kvalitetom raspolažete ako ne pokušate. Ne vidim da se događa bilo što dramatično, samo vaterpolistice Turske i vaterpolisti Malte izraziti su autsajderi i gube s velikim razlikama. Zato i postoji drugi dio prvenstva gdje će i jaki i slabi igrati sa sličnima sebi pa ćemo vidjeti realan poredak. U svakom slučaju mislim da će ovo proširenje vaterpolu donijeti više koristi nego štete. Interes za preuzimanje televizijskih prijenosa je nikad veći – ističe Lenov izvršni direktor Marco Birri, jedan od kreatora novog sustava natjecanja.
No i drugi u vaterpolskim strukturama misle na sličan način pa je jasno da Len nije radio na svoju ruku. Uvjeravaju nas da se mislilo na dugoročni dobitak, makar se kratkoročno i zabio pokoji autogol.
Nabijanje razlike pogodaka
– I ti loši rezultati poticaji su tim državama da vide gdje su, da počnu ozbiljnije raditi. Za njih je i sam dolazak na EP veliki događaj. I naše su cure izgubile visoko od Španjolki (3:29), ali ja vjerujem da će to njima biti golemo iskustvo, motiv za rad. Ipak većina njih ima 15-16 godina. Dakle, ne možemo te poraze gledati izdvojeno od toga – kaže izvršni dopredsjednik HVS-a Perica Bukić.
Grčka i Mađarska u prvom kolu muške konkurencije odigrale su neodlučeno (8:8) pa bi sad mogle nabijati razliku pogodaka u dvobojima s Rusijom i posebno Turskom.
– Da, to bi moglo ružno izgledati, no igračima i igračicama na EP-u to će ipak donijeti neki status u njihovim zemljama – napominje Bukić, prvi čovjek EP-a 2010. u Zagrebu. Je li se i tada razmišljalo o proširenju?
– Ne, ali smo mi prvi uveli pravilo da se igra svaki drugi dan, da prvenstvo traje dva tjedna, što je veliki iskorak. Sve skupa to ide nabolje, ali uvijek su moguće dogradnje. Ovaj prvi dio prvenstva po skupinama mogao bi se održavati u četiri države pa bi interes bio veći. Da, Mađari, primjerice, Mađarsku mogu gledati u Budimpešti. Bilo bi tada manje utakmica koje nikoga ne zanimaju jer vaterpolski zaljubljenici ipak nisu toliko bogati da mogu putovati.
Vaterpolo je super igra ali nije super da nas balkanska brača Srbijanci razbiju kao malu domoljubnu bebicu.