Da odmah presiječemo sve rasprave hoće li ili neće Francuzi još jednim izmicanjem gurnuti Hrvatsku s balkona velikog natjecanja i one forice u stilu “a zašto Srbija ili Portugal ne bi mogli pobijediti Francusku” (je, je, zašto onda i ne osvajaju medalje umjesto nje?), možemo samo primijetiti da igrači Guillaumea Gillea imaju samo jedan način da pokažu kako je ono u Montpellieru u olimpijskim kvalifikacijama bila čista slučajnost – da učine sve da pobijede. Posljednji put nisu to učinili. Isti scenarij bio bi znak krajnje nesportskog ponašanja. No pobijedimo mi Ukrajinu, pa pričekajmo ishod operacije ispred vrata.
Imamo još dobrih trenera
Zašto je subotnja pobjeda u bitki na segedskom polju važna bez obzira na to idemo li u Budimpeštu ili ne? Bila je to pobjeda hrvatske struke jer je Hrvoje Horvat dokazao da ima rješenja za tu španjolsku pamet, u rukometu posebno na cijeni, za kojom je legitimno posegnula i Srbija ne mogavši riješiti dugotrajnu krizu rezultata vlastitim snagama. Da je završilo obrnuto, tko bi mogao dokazati da i mi ne trebamo stranca na klupi? Horvat je potvrda da nije izumrla čuvena hrvatska trenerska škola. Strastven u pristupu, a miran u glavi, lucidnim rješenjima vodio je utakmicu matematički precizno dozirajući kad ubaciti, kad povući igrača, a ne kao suparnik koji razigranog Radivojevića odjednom posjedne na klupu!? Od španjolskih se trenera, istina, skauting i sistematičnost može učiti, ali nerijetko se za vrijeme utakmice, ne ide li sve kako su planirali, počnu donositi kriva rješenja ili ostanu bez reakcije. Horvat zapravo i nije jedini, jer i u ligi i izvan nje imamo cijeli niz jako dobrih i mladih i iskusnih stručnjaka koji prate trendove, boreći se pritom u dosta teškim uvjetima rada. Drugo, što vlastitim odlukama, što silom prilika, Horvat je u samo dvije utakmice otkrio cijelu plejadu široj javnosti potpuno nepoznatih igrača koji su pokazali da se mogu ravnopravno i bez straha hrvati i s iskusnijim i s renomiranijim suparnicima. A što opet govori da se u klubovima ipak dobro radi. No bi li i sam Horvat sve njih znao i tako im vjerovao, primjerice Jeliniću koji odigra maestralnu obranu, da nije radio u Nexeu, a prije toga u Dubravi, kao i unutar Saveza, što kao izbornik juniora, što kao pomoćnik u A-vrsti Lini Červaru, koji ga je i predložio za nasljednika? Teško. Također, izbor Ivana Balića za poziciju prvog pomoćnika pun je pogodak jer njegovo znanje i savjeti od silnog su značenja mladim igračima, posebno onima koji prvi put nastupaju.
U lov na one iz vrha
Ova momčad nikako se ne treba zadovoljavati pobjedom nad Srbijom jer ta reprezentacija ipak ne spada u rukometni vrh, nego i sada, ukaže li se prilika, kao i u budućnosti treba pokušati uloviti korak za Dancima, Francuzima, Norvežanima, Španjolcima, Šveđanima... Na tom putu pred njima je još jako puno posla i učenja, a nesrazmjer u uvjetima može im biti samo dodatan motiv.