Odlična igra hrvatskih rukometaša protiv Poljske nastavila se u prvih dvadeset minuta polufinalne utakmice protiv Španjolaca. Sve je bilo idealno. U dvorani velik broj hrvatskih navijača koji su se grupirali u nekoliko skupina, igrači su dodatno imali podršku s tribina od supruga, djevojaka, obitelji, prijatelja.
U toj 20. minuti bilo je 13:10 za Hrvatsku. Ma je li moguće da će ova nova generacija na svom prvom velikom zajedničkom natjecanju osvojiti medalju? Je li moguće da će Željko Babić postati tek drugi hrvatski izbornik koji će se kući vratiti sa zlatnom medaljom u svom debiju na klupi, kao što je to uspjelo samo Lini Červaru 2003. godine u Portugalu? I da, svi smo već vidjeli reprizu legendarnih finala s Njemačkom iz 2003. i 2004. godine kada smo osvojili svjetsko i olimpijsko zlato.
Nestala je bajka
A onda kao da je netko ugasio svjetlo. Nestala je bajka. Našim igračima kao da je netko uzeo sve igračke i ostavio ih plačući u krevetima. U posljednjih deset minuta prvog poluvremena Španjolska je napravila seriju od 8:1. Uništili su nas našim oružjem – dobrom obranom i kontrama. Primiti 18 pogodaka za 30 minuta nije bilo dobro. No, očigledno ovaj turnir igramo toplo-hladno. Na red je došlo hladno.
– Nestalo nam je energije, snage. Nekoliko dodavanja u tih završnih deset minuta prvog poluvremena završila su u rukama španjolskih igrača. Stigao nas je i umor, nestalo je koncentracije – rekao je izbornik Babić.
Možda nam je falila i koja obrana vratara. Svi su očekivali da će od prve minute među vratnice stati Ivan Stevanović, junak pobjede nad Poljskom. Ali, figa. Zaboravili smo da naš izbornik voli iznenađenja.
– Čemu čuđenje? Mirko je naš prvi vratar. Zato je počeo. Uostalom, procijenio sam da Stevanović ne može dvije utakmice za redom braniti tako dobro. A Mirko nam treba u budućnosti – rekao je mrtav-hladan Babić.
U redu, ako je tako moralo biti. Ali zašto izbornik nije reagirao kada je vidio da Mirku, opet, ne ide. Nije išlo ni Arpadu Šterbiku. Znate što je onda Šterbik napravio?
– Kad sam vidio da mi ne ide, sam sam tražio zamjenu – rekao je Arpad.
Na poluvrijeme se otišlo s minus četiri. Nije bilo strašno. Očekivali smo da se dogodi neko čudo, ali ne od izbornika koji je imao nekakvo svoje viđenje ove utakmice i sijepo ga se držao. Očekivali smo da će dečki sami nešto iskemijati. A onda na početku drugog poluvremenu novi iznenađujući potez Babića. Sada između vratnica stoji ipak Stevanović. No, Stiv može biti samo dobar ako brani od početka i ako mu od početka krene. Pokušavao je nešto obraniti, ali nije išlo. Pa se ozlijedio Marko Kopljar bez kojeg smo u obrani i napadu bili još slabiji. Uz sve nedaće “dogurali” smo do minus jedan. Nedostajao nam je jedan koračić do izjednačenja. Ali izjednačenje se nije dogodilo. Novih nekoliko pogrešaka, sijevnule su dvije, tri kontre i zbogom finale. Na europsko zlato Hrvatska čeka od 1994. godine, od prvog europskog prvenstva. Sljedeća prilika je u Hrvatskoj. Mi smo naime, domaćini 2018. godine.
Trenutačni maksimum
– Španjolci su imali bolju rotaciju i zasluženi su pobijedili. Mi smo odigrali dobru utakmicu. Ovo je bio naš trenutačni maksimum. Brine me ozljeda Kopljara, ne znam hoće li moći igrati za broncu. A osvojiti medalju za mene bi bilo ravno čudu. Nitko ne bi bio sretniji od mene – zaključio je izbornik.
Svi bi bili sretni jer da nam je netko prije EP-a rekao da ćemo igrati za broncu odmah bi to potpisali. U nedjelju, od 15 sati, protiv Norveške, igrat ćemo šesti put za brončanu medalju. Dvaput smo osvojili broncu (1994. i 2012. godine), ali smo triput gubili (2004., 2006. i 2014. godine). Ulog u toj utakmici nije mali. Uz činjenicu da osvojimo medaju izravno ćemo se plasirati na sljedeće svjetsko prvenstvo koje će se igrati 2017. godine u Francuskoj.
Nažalost, izravan plasman na Olimpijske igre u u Rio nismo osigurali. Čekaju nas teške kvalifikacije u travnju i to protiv Danske, Norveške i Bahreina. Prve dvije reprezenacije iz te skupine će u Brazil.
>>Ostali smo bez snage, potrošili smo se protiv Poljske
>>Španjolci uspjeli promašiti sve što su mogli – na golu Duvnajk, na krilu Gojun...
E hebiga Babiću,veliš sam da si mislio da Stiv ne može dvije za redom tako dobro braniti....zašto mu nisi dao šansu da vidiš jel može ili ne može?!