Prije 40 godina 8. veljače upaljen je olimpijski plamen, otvorene su Zimske olimpijske igre u Sarajevu, cijeli grad, zemlja i svijet su slavili.
Cijeli je sportski i ne samo sportski svijet bio usmjeren u taj grad u bivšoj Jugoslaviji, gdje se slavila snaga i vitalnost ljudskoga duha i tijela, Vučko je bio omiljen lik...
Nažalost, staze na kojima su se nekad natjecali olimpijci danas su zapuštena do neprepoznatljivosti.
Bob staza na Trebeviću godinama propada, kao i skakaonica na Igmanu.
Scene su kao iz nekog postapokaliptičnog filma.
Inače, Međunarodni olimpijski odbor (MOO) Sarajevu je organiziranje olimpijskih igara povjerio u svibnju 1978. godine. Glavni grad BiH tada je pobijedio japanski Sapporo i švedski Goteborg. Pobjedu Sarajevu uz ostalo je osigurala i činjenica da je ono nudilo borilišta u razmaku od 30 kilometara od središta grada što ni Japanci niti Šveđani nisu mogli ponuditi.
Spektakularno otvaranje olimpijskih igara na stadionu Koševo 8. veljače 1984. uz publiku od 60 tisuća ljudi i paljenje plamena Sande Dubravčić predstavljalo je krunu napora koji su trajali više od 15 godina, ali malo je poznato da idejni tvorci te ideje dolaze iz malene skupine sportskih entuzijasta čiju su jezgru činili profesori sarajevskog Fakulteta tjelesnog odgoja Slavko Podkubovšek i Ljubiša Zečević.
Sarajevske igre bile su najbolje dotad, po ocjeni tadašnjeg predsjednika MOO-a Juana Antonija Samarancha.
Ime Sarajeva doprlo je do dvije milijarde gledatelja diljem svijeta koliko ih je prema procjenama MOO u izravnim prijenosima pratilo natjecanja.