Navijači diljem Hrvatske pratili su večerašnju utakmicu Hrvatske i Meksika na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Početni entuzijazam do kraja utakmice zamijenili su tuga i razočaranje – Hrvatska je izgubila sa 3:1.
Tuga i nevjerica preplavili Riječane
Tajac, nevjerica, tuga, osjećaji su koji su preplavili Riječane. Tko je mogao pomisliti da će u nastavku utakmice u svega tri minute Hrvatska primiti čak dva pogotka, a potom u 82 minuti i treći. Na kraju ih više nije mogao utješiti niti Perišićev zgoditak. Nevjerojatan preokret, komentirali su mnogi, pitaju se kamo je nestala ona naša predivna igra, borbenost, gdje su u srazu s Meksikancima oni pravi Vatreni, što se zapravo dogodilo, zašto su se na terenu posve raspali.
Riječani su već bili spremni slaviti do dugo u noć, ali im se raspoloženje nakon drugog poluvremena posve rasplinulo. Neki nisu obuzdati ljutnju i nezadovoljstvo pa je došlo i do kratkog naguravanja. Kao da su tražili načina kako iskaliti bijes zbog nadmoćne pobjede Meksikanaca. – Ma nisu oni bili toliko dobri, koliko su naši bili loši, probudili su se tek na kraju utakmice – komentirao je jedan duboko razočarani Riječanin. Mnogi su teško mogli povjerovati da je prokockana šansa kakva nam se na ovome Svjetskom prvenstvu otvorila. Posebno su ih zaboljeli povici Meksikanaca s tribina – Adios, Croatia!
Tužni navijači u Karlovcu
Iako su brojni Karlovčani na glavno gradsko kupalište, ali i u mnogobrojne gradske lokale, na tekmu Hrvatska – Meksiko došli "naoružani" silnim navijačkim rekvizitima, neki spremni i na mali vatromet, razlog za slavlje nisu dočekali. Još je tijekom prvog poluvremena i bilo nade i euforije, navijanja, deranja, ali u drugom poluvremenu, nakon prvog gola Meksikanaca, navijačka je atmosfera bila sve tiša, gradske su ulice potpuno utihnule.
Tužni navijači, zabrinutih lica, samo su gledali kako se hrvatski gol puni pogotcima, tako da veselja nije bilo niti nakon jedinog pogotka Hrvatske pred kraj utakmice. Šteta, tragedija, najčešći su komentari razočaranih Karlovčana. Naime, kako bi se navijalo i gledalo tekmu, u Karlovcu je večer prekinut i koncert Pips Chips&Videoclipsa u sklopu Ivanjskog krijesa. Koncert, ali u pomalo drugačijoj atmosferi, nastavljen je nakon tekme.
Foto: Marko Jurinec/PIXSELL
Kafići u centru Krapine i po treći su puta bili ispunjeni do posljednjeg mjesta, crveno-bijele kvadratiće nosili su svi, čak je i nekoliko pasa u šetnji prije utakmice bilo u hrvatskom dresu.
– Ma kakav Ochoa, rupa je to, nema jadan ni kluba. Mandžo će od njega napraviti piñatu! Nema straha – jedan je od duhovitih komentara koji su se mogli čuti prije intoniranja nacionalnih himni Hrvatske i Meksika.
Navijači prizivali broncu iz 1998.
Do polufinala idemo sigurno, uvjereni su bili Riječani koji su se uoči same utakmice između Hrvatske i Brazila okupili u središte grada. Ondje ih je dočekao veliki ekran na Gatu Karoline Riječke. Uoči utakmice temperatura u gradu osjetno je rasla, širila se pozitivna energija... Svi su nepodijeljeno vjerovali u snagu i odlučnost naše reprezentacije. Mnogi su prizivali brončanu medalju iz Francuske 1998. Bila je to godina kada nas je kada nas je pomazila nogometna sreća.
Unatoč izostanku zgoditka u prvome poluvremenu u srazu Hrvatske i Meksika, Riječani nisu gubili nadu, napeto očekujući nastavak utakmice. Prizivali su pobjedu, sve nade polagali u Mandžukića i Olića, nadajući se da će nas upravo oni odvesti u drugi krug Svjetskog prvenstva. Priznaju, nadali su se nešto agresivnijoj igri Vatrenih, spominju i opasan udarac u vratnicu našega gola, ali duboko su vjerovali da će se našima ukazati prilika u drugome dijelu. Sigurno ćemo zatresti mrežu Meksikancima, poručivali su s Gata Karoline Riječke.
Uz pjesmu su Osječani na središnjem gradskom Trgu Ante Starčevića dočekali taktove "Lijepe naše" i putem velikog video zida "preselili se" na stadion u brazilskom Recifeu. Generacije starih i mladih zajedno su zavijeni u crveno-bijele kvadratiće povikali: H-rva-tska! Tisuće mladih okupilo se i u baroknoj jezgri Tvrđi. Ondje se utakmica pratila na dva velika ekrana. Pune su bile i terase kafića iz kojih su se čuli navijački povici.
Foto: Marko Jurinec/PIXSELL
Tko ostaje, a tko pakira kofere
Sa sumrakom, Vinkovčani su se počeli okupljati u svojim omiljenim kafićima, a prije toga su automobilima okićenim zastavicama i trubama, napravili krug vinkovačkim ulicama sve se nadajući kako će oko ponoći provesti pobjednički krug. Najviše navijača okupilo u pješačkoj zoni gdje se pet ugostitelja udružilo i organiziralo zajedničko navijanje i gledanje prijenosa na velikom ekranu. Navijačkim pjesmama stvarala se atmosfera i nitko nije sumnjao da će Hrvatska nadigrati Meksiko, samo je pitanje s koliko golova razlike. O neriješenom rezultatu ili porazu nitko nije razmišljao. Već oko 21 sat najvatreniji navijači s kapama, maramama, majicama, šalovima s prepoznatljivim crveno-bijelim uzorkom, zauzeli su mjesta, a slično je bilo i u kafićima u Reljkovićevoj, Glagoljaškoj, Dugoj, Zvonimirovoj, Trgu Franje Tuđmana, Trgu Josipa Reljkovića samo što su oni malo dalje od najstrožeg centra Vinkovaca, za svoje goste priredili roštilj. Prava euforija je nastala kada su nogometaši izašli na teren i kada je sudac zasvirao početak, za Hrvatsku i Meksiko presudne utakmice koja će pokazati tko ostaje, a tko pakira kofere.
Prvi put otkako je počelo Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu, navijačka groznica zatresla je sinoć i Varaždin. Navijači u kockicama preplavili su glavni trg, popularni Korzo, gdje je atmosferu prije utakmice zagrijao Psihomodo pop. Nažalost, bila je to i posljednja prilika za navijanje u baroknom gradu. Iako su i kafići u gradu bili dupkom puni navijača, mnogi su komentirali kako su se i prijašnje utakmice trebale prenositi uživo na trgu.
– Para za kafiće nemamo, ali srce vatreno imamo – kažu Varaždinci, koji su unatoč porazu bili ponosni na Vatrene. Nakon utakmice brojni su navijači ostali na trgu i pjevali navijačke pjesme.
U Zagrebu su za navijače bili organizirani koncerti Marijana Bana i Prljavog kazališta.
Foto: Marko Jurinec/PIXSELL
>> Hrvatski navijači iznenadili vatrene pjesmom ispred hotela
Ja te volim dobro znam (Hrvatska) kad ti pjevam, osjecam da smo kao jedno mi u porazu i pobjedi, Da me cuju pjevat cu onu pjesmu najljepsu gubila il' dobila zauvijek si moja voljena!!!