AMERIČKI HRVAT

Pogledajte koje su sve legende dominirale u UFC-u. A nad njima strši rekorder - Stipe Miočić

Foto: Marko Prpić/Pixsell
Stipe Miočić
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Stipe Miočić
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Stipe Miočić
Foto: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Stipe Miočić
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
Mirko Filipović i Stipe Miočić
Foto: Reuters/Pixsell
Stipe Miočić
11.11.2024.
u 22:56
Miočić ima najviše pobjeda u borbama za teškaški naslov (6), ali i najviše osvojenih bonusa za "borbu večeri" (9)
Pogledaj originalni članak

Na početku velikog tjedna u svijetu slobodne borbe, koji će kulminirati borbom za naslov teškaškog prvaka najuglednije svjetske organizacije (UFC), donosimo vam priču o dosadašnjim šampionima najatraktivnije težinske skupine.

A među njima strše upravo borci koji će se sučeliti u noći sa subote na nedjelju, u newyorškom Madison Square Gardenu. To su Stipe Miočić – rekorder po broju dana na prijestolju (1372) i broju obrana naslova (4) – te Jon Jones (kažu najveći borac svih vremena), donedavni poluteškaš koji je odlučio ostaviti svoj pečat i u teškoj kategoriji.

A sve je počelo 1993. s osnivanjem Ultimate Fighting Championshipa (UFC), organizacije osnovane iz elementarne znatiželje da se, u moru borilačkih disciplina, vidi koje su borilačke vještine najubojitije. No, taj odgovor na kraju nismo dobili, ali jesmo novi sport, MMA (mixed martial arts), koji objedinjuje niz borilačkih umijeća počevši s hrvanjem i džiju džicuom, preko džuda, karatea, tekvondoa, kik-boksa pa sve do klasičnog boksa.

Počeci bez težinskih skupina

U počecima UFC-a borbe su se odvijale bez težinskih podjela, u apsolutnoj kategoriji, na što je oštro reagirao republikanski senator John McCain pa je 1997. ipak došlo do podjele po težinskim skupinama. Isprva samo na dvije, no malo-pomalo došlo se do današnjih osam divizija (muha, bantam, pero, laka, velter, srednja, poluteška i teška).

Prvi UFC-ov teškaški prvak bio je hrvač Mark Coleman, borac koji je 1991. bio svjetski doprvak u slobodnom hrvanju i sedmi na Olimpijskim igrama u Barceloni. Slobodnom borbom počeo se baviti nakon što je, slučajno, naletio na televizijski kanal koji je prenosio prvu UFC-ovu priredbu.

Coleman je dominantno osvojio prva dva turnira pobjeđujući Dona Fryea i Dana Severna (za naslov), a svoju prvu obranu imao je protiv kikboksača Mauricea Smitha. Najavljujući da će ga prebiti na mrtvo ime, Coleman je morao svoju prognozu "pojesti", jer ga je nakon 21 minute borbe Smith pobijedio postavši prvi udarač (striker) koji je preživio napad hrvača najviše klase.

No, nije Smith dugo ostao na tom prijestolju. Nakon što je obranio naslov protiv "Tanka" Abbotta, Smith je, nakon proturječne sudačke odluke, izgubio od Couturea, koji će pak bez pojasa ostati radi razilaženja s UFC-om oko ugovora. No, ovaj hrvač grčko-rimskim stilom postat će teškaRandyja ški prvak još dvaput – pobjedom nad Pedrom Rizzom (2000.) te s 43 godine nadjačavši 2007. Tima Sylviju, a potom i Gabriela Gonzagu.

Couture je za te borbe dobio po 250.000 USD plus bonus (protiv Gonzage) za borbu večeri te udjel od 787.000 USD iz prodaje PPV (pay-per-view). No, prigovorio je tada da nije u redu da poluteškaš Chuck Liddell od njega zarađuje više, a ima dva poraza u nizu. Osim toga, spočitao je vodstvu UFC-a na tome što nisu uspjeli pridobiti Fjodora Jemjeljanjenka pa je došlo i do sudskog spora s organizacijom. No, s 45 godina vratio se u kavez i izgubio borbu za prvaka od kečera Brocka Lesnara.

A on je taj naslov obranio dvaput (Mir, Carwin) te ga izgubio od jednog od najvećih UFC-ovih teškaša Caina Velasqueza, koji će dvaput osvojiti pojas, ali će mu šampionsku karijeru sasjeći ozljede. A prije dvije godine zaskočila ga je i životna situacija u kojoj je pištoljem krenuo istjerivati pravdu da bi umjesto čovjeka koji je seksualno zlostavljao njegova četverogodišnjeg sina pogodio zlostavljačeva očuha, srećom bez smrtne posljedice. No, vlasti su ga strpale u zatvor u kojem je proveo osam mjeseci, nakon čega, dok se slučaj ne razriješi, mora biti u kućnom pritvoru.

U nastojanju da ga izvuče iz zatvora, njegov je odvjetnik priložio 37 pisama podrške među kojima su bila i ona od predsjednika UFC-a Danea Whitea, Habiba Nurmagomedova te dvojice teškaških prvaka Daniela Cormiera i Fabricija Werduma, bivšeg Cro Copova sparing-partnera. A njih obojica namjerit će se u karijeri na Stipu Miočića koji će Werdumu uzeti naslov, nokautiravši ga pred njegovom publikom, i koji će Cormiera dvaput pobijediti (2019. i 2020.) nakon što mu je ovaj u srpnju 2018. uzeo naslov.

Teškaški prvak bio je još jedan Brazilac – Junior Dos Santos – koji je naslov osvojio pa izgubio upravo protiv Velasqueza i kojeg je, braneći naslov, pobijedio Stipe Miočić. A riječ je o teškaškom rekorderu s četiri obrane naslova, ali i po broju izborenih pobjeda u borbama za pojas (6), po čemu je ispred Couturea (5), Sylvije (5), Velasqueza (4), Lesnara (3), Arlovskog (3), Werduma (2), Mira (2), Dos Santosa (2), Ngannoua (2)...

I tako dođosmo i do tog strašnog kamerunskog "Predatora" koji je napustio prijestolje jer se s UFC-om nije uspio pogoditi oko ugovora i stavki koje je on zahtijevao, kao što su zdravstveno osiguranje i pravo na osobna sponzorstva. Nakon toga, Ngannou je potpisao ugovor s konkurentskim Bellatorom, a potom dobro unovčio svoj imidž u boksačkim mečevima s Tysonom Furyjem i Anthonyjem Joshuom.

Ngannou je na prijestolju bio 659 dana, a više od tisuću, osim Miočića (1372), imaju još samo Cain Velasquez (1281) i Randy Couture (1113).

Dva u dopingu uhvaćena prvaka

Inače, teškaškim prvacima UFC-a na prijelazu tisućljeća, kada su se mijenjali kao na traci, bili su još i Bas Rutten, Kevin Randleman, Josh Barnett, Ricco Rodriguez i Tim Sylvia, među kojima su dva razvlaštena prvaka (Barnett, Sylvia), ali zbog upotrebe nedopuštenih sredstava (anabolički steroidi). Franku Miru pojas je bio oduzet zato što zbog prometne nesreće nije bio u stanju braniti naslov protiv Arlovskog, koji je promoviran u prvaka.

Među svim ovim spomenutim borcima kriju se i imena (Coleman, Randleman, Barnett, Mir, Gonzaga, Dos Santos) onih koji su se borili s Cro Copom, što samo govori da je ovaj hrvatski borac pripadao najužem svjetskom vrhu svog sporta. No, nakon blistave karijere u ringovima japanskog Pridea (kasnije ugašenog od UFC-a), dobrim dijelom zahvaljujući i ozljedama, to nije uspio ponoviti u kavezima UFC-a.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.