Iz Hong Konga, iz hotela u kojem odrađuje obveznu samoizolaciju, javio nam se Željko Pavličević (69), svojedobno europski klupski prvak s Cibonom (1986.) i Splitom (1981.), a sada trener jednog tamošnjeg prvoligaša.
S obzirom na to da je u posljednje vrijeme radio u Libiji i Bahreinu, ne čudi što se zaputio i u negdašnju britansku koloniju.
– Sada sam u fazi karijere kada si mogu dati gušta, a gušt mi je bio prihvatiti ponudu iz velikog svjetskog grada. Ovdašnju ligu sačinjava osam klubova, a naš klub trebao bi igrati, kada krene, u Istočnoazijskoj ligi u kojoj nastupaju još klubovi iz Tajvana, Tajlanda, Indonezije, Filipina, Singapura, Vijetnama...
Šajber ga posjeo za stol
Povod Pavličevićeva poziva iz, kako on kaže, hongkonške “samice”, bio je nedavni intervju s Mirkom Novoselom kojem je bio pomoćnik devet godina i kojeg je naslijedio na klupi Cibone.
– Ja sam Novoselu zahvalan i danas što mi je pružio priliku, no u jednoj izjavi Mirko je izdramatizirao moj odnos s Draženom kazavši da je ovaj jednom došao k njemu, a potom i Šajberu i kazao “ili Pavličević ili ja”. Lako je takvo što reći kada više nema ni Dražena ni Šajbera. A ja ne želim da se stvara mrlja na čovjeku kojeg više nema.
Što se zapravo dogodilo na relaciji između Dražena i tada 34-godišnjeg trenera?
– Mislim da je Mirko sve zamijenio s jednom situacijom uoči utakmice Kupa prvaka sa Žalgirisom u Zagrebu. Naime, tri dana prije te utakmice došlo je do lošeg treninga, Dražen je bio prilično neurotičan, ostali dekoncentrirani i ja sam prekinuo trening. Dražen je sljedeće jutro došao i ispričao se rekavši: “Pavle, jučer sam bio nervozan jer dolazi Žalgiris, a meni je bitno da pokažem da sam bolji od Sabonisa.”
Prisjeća se Pavle i trenutka kada je pozvan kod Slavka Šajbera, komunističkog moćnika koji je sponzorski oblikovao veliku Cibonu.
– Zbilo se to u ožujku 1986. uoči utakmice kod Limogesa koju smo morali dobiti da bismo se plasirali u finale Kupa prvaka. Prijedlog Uprave bio je da Mirko ponovo sjedne na klupu. Ja sam rekao da je Mirko sportski direktor i da uvijek može sjediti na klupi, na što je on rekao da sam ja to krivo shvatio i da on ne namjerava putovati u Limoges. Nakon tog sastanka, shvatio sam da tu za mene dugoročno nema kruha, pa sam nakon te sezone otišao.
A prije toga dogodilo se osvajanje drugog naslova prvaka Europe, finalnom pobjedom nad Žalgirisom, ali i poraz u finalu domaćeg prvenstva od Zadra. Zašto Dražen nije igrao u drugoj, onoj zadarskoj, utakmici te finalne serije?
– Uoči te utakmice Dražen je imao lakše istegnuće gležnja s kojim je mogao riskirati i igrati tu utakmicu, no imao je i dvije tehničke pogreške, a treća bi značila da ga ne bi bilo u eventualnoj trećoj utakmici koja se i dogodila. Odlučeno je da Dražen tu utakmicu ne igra, a potom smo treću izgubili nakon dva produžetka.
Cibona u najboljem sjećanju
A kakav je Dražen uistinu bio prema nekome tko ga je vodio?
– Ja sam nastojao da mi glavni igrač bude zadovoljan. Sjećam se, jednom sam mu uoči utakmice s Borcem iz Čačka ponudio da odmori ili da igra jako malo, a on je rekao da mu je važno da namiri svoju normu i da zadrži prosjek koji je u tom trenutku bio 34,4 koša po utakmici. To sam ispoštivao i on je, negdje u petoj minuti drugog poluvremena zabio 35. koš i sjeo na klupu.
U finalu Kupa prvaka protiv Žalgirisa, Dražen je prvih deset minuta prema dogovoru razigravao druge, a kada su ga prestali udvajati da bi spriječili raspucane suigrače on je dao svoj doprinos u koševima. Da su naši odnosi bili loši, tog dogovora ne bi bilo.
Priča o lošim odnosima nije istinita jer ne postaje se europski prvak kroz sukob trenera i najboljeg igrača. Tadašnja Cibona ostala je u najboljem sjećanju navijača i tako neka i ostane.
U današnje vrijeme ući u Hong Kong nije nimalo lako.
– Uz ugovor s klubom i radnu dozvolu, po dolasku sam morao napraviti test na COVID-19. Dobio sam narukvicu koju ne smijem skidati, a morao sam instalirati aplikaciju “Stay at Home” uz pomoć koje se svaka tri sata moram javiti.
Nakon jedne noći u “državnom” hotelu prebačen sam u hotel koji mi je rezervirao klub i u kojem moram provesti 14 dana.
U ovom velegradu jako su stroge kazne za neposluh pa se tako, zbog odbijanja testiranja na COVID-19, može završiti i u zatvoru.
– Hong Kong je najnapućeniji grad na svijetu, pa su kazne za nenošenje maske i do 15.000 dolara. Već u zračnoj luci, po dolasku, shvatiš da ti u njihovim očima više nisi putnik, nego ugroza jer vi nikamo više ne možete ići sami. A u hotelu mi, tri puta dnevno, hranu ostavljaju ispred vrata moje sobe.
i dajte vijest o velikom Plećašu... jeli još u bolnici, zašto je on toliko marginaliziran?