Pogriješio sam, trebao sam se izolirati, a ne da me razvlače na sve strane

I dan nakon neočekivanog poraza u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, europskog superteškaškog prvaka Filipa Hrgovića (23) nije napustio smisao za humor. Kad smo ga nazvali u Dohu i priupitali kako "vida rane", našalio se na svoj račun:

– Evo me uz bazen u hotelu, gdje i svi gubitnici. Da sam pobijedio zacijelo bih bio u sobi, odmarao se za polufinale.

Emocionalno ispražnjen

Htjeli smo čuti iz prve ruke što mu se to dogodilo protiv Francuza Tonyja Yoke, borca kojeg je pobijedio prije pet godina u finalu juniorskog SP-a?

– Yoka je dobar boksač, no ja i dalje mislim da sam bolji i to ću prvom sljedećom prilikom pokazati. Nisam bio svoj, nisam se mogao "skulirati", sabrati. Bio sam na 60 posto mogućnosti. Iscrpljen i prazan otišao sam na SP jer godina je bila duga. Premda u tome ne tražim izgovor, činjenica je da moram boksati Svjetsku ligu da bih mogao živjeti od sporta, o čemu mnogi moji konkurenti ne moraju razmišljati.

Na svoj prvi meč Filip je u Dohi čekao sedam dana.

– Mislio sam da je to dobro, da se prilagodim na klimu, no previše sam čekao i pri tome se umrtvio. Trenirali smo na terasi, trčali na 40 Celzijevih stupnjeva i to nije idealno.

Je li ovo podbačaj ili jednostavno loš dan na kakav pravo ima svaki šampion?

– Ovo je daleko ispod mojih očekivanja. Nekad bih se u ovakvim situacijama ubijao od osjećaja krivnje i nezadovoljstva, no sada polako shvaćam da se sport sastoji od uspona i padova. I zato me ovo neće slomiti, vratit ću se još jači.

Može li se reći da je na SP-u platio ceh kolovoškom osvajanju naslova prvaka Europe?

– Nakon europskog zlata emocionalno sam se ispraznio i pogriješio sam što se nisam dva tjedna prije SP-a izolirao jer previše sam bio pod vanjskim utjecajima. Bio sam razvlačen na sve strane, i privatno i od medija, i svi su prognozirali nešto veliko i koliko god se ja trudio na to ne obazirati, ipak se to podsvjesno primi.

Iz svakog poraza može se učiti. Što će Filip naučiti?

– Mogu naučiti da moram malo bolje rasporediti nastupe tijekom godine pa da na ovakva natjecanja idem odmorniji i "nabrijaniji". Mogu naučiti i da moram više raditi na svakodnevnoj disciplini, da moram još više spartanski živjeti jer jedino svakodnevnim odricanjem se gradi to da u najtežim trenucima budete najjači.

U čemu je to on imao odstupanja od svakodnevne discipline?

Sitnice postanu slabost

– Nisam se ja opustio, izlazio, opijao. I dalje dosta spartanski živim u odnosu na 90 posto sportaša, no možda sam ipak malo popustio. Jednom nešto nezdravo pojedeš, drugi put kasnije odeš spavati i, kada vam se skupi niz takvih sitnica, onda to u presudnim trenucima postane slabost.

Filipu je ovo već treći četvrtfinale na SP-u koji je izgubio. Je li to za njega postala neka psihološka barijera?

– Nakon što nije upalila ona "treća sreća" sada je i službeno da je taj četvrtfinale postao moj realan problem. S obzirom na to da u prva dva navrata nisam bio favorit, a sada jesam, ovaj put više boli. No, to me i potiče na razmišljanje da čak i u slučaju olimpijskog zlata odgodim odlazak u profesionalce jer želim i medalju sa SP-a, a sljedeće je 2017.