Nedostajala je reprezentacija Splitu, kao i taj grad njoj

Kolona na naplatnim kućicama u Dugopolju satima pred utakmicu, automobili prekriveni hrvatskim zastavama, s registarskim oznakama Švicarske, Austrije, Njemačke, Bosne i Hercegovine, pa tisuće putnika iz Zagreba, Splita, Vinkovaca, Zadra, Šibenika, Rame, Varaždina i mnogih drugih gradova te rijeke navijača na ulicama – tako je jučer u rano poslijepodne izgledao Split koji je spletom raznih okolnosti odnedavno postao dom nogometne reprezentacije.

Hrvatska ovdje nije nastupala godinama, više je utakmica tijekom desetljeća odigrala u Londonu nego u Splitu, a nakon incidenta s svastikom u drugom najvećem hrvatskom gradu reprezentacija je postala težak rizik, nepoželjan gost i politički problem. Kompleksna priča o ratu navijača i HNS-a pretvorila je momčad Hrvatske u taoca, ali kao što svaki rat jednom mora završiti pregovorima, tako se u političkoj akciji, uz nezabilježene mjere osiguranja, pet godina nakon diverzije nacističkim simbolom Hrvatska vratila na Poljud, mjesto gdje je davne '95 doživjela po mišljenu mnogih svoje najemotivnije trenutke.

Bilo je to nakon akcije Oluja, a scene te utakmice s Italijom evocirala je nedavno Dalićeva reprezentacija protiv Rusije te se pred krcatim tribinama plasirala na Svjetsko prvenstvo.

Ovacije za Modrića, Jakobušić s navijačima 

Nedostajala je reprezentacija Splitu, kao što je ovaj ludi, emotivni grad nedostajao njoj, pa je i Luka Modrić, čovjek koji je u karijeri postigao baš sve, sanjao da jednom proslavi gol na Poljudu. Hrvatska je sinoć zabila nekoliko minuta nakon što je izašao iz igre, i to baš iz penala koje u pravilu izvodi kapetan, ali Modrić je doživio trenutak za pamćenje još na početku susreta kada su navijači na istoku Poljuda razvili posebnu koreografiju u čast 150. nastupa koji je upisao u hrvatskom dresu

"Ti si naš kapetan, mi smo tvoja Luka", stajalo je na velikom transparentu koji je prekrio cijelu tribinu s najvjernijim hrvatskim navijačima. Luka Modrić debitirao je za Hrvatsku još 2006. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Argentine u Baselu i do danas je nezamjenjiv član kod svakog izbornika koji je vodio Hrvatsku nakon Cice Kranjčara, trenera koji je tada mladog veznjaka Dinama prvi put uveo u igru.

Navijači su poseban transparent posvetili i heroju Domovinskog rata Jeanu Nicolieru, francuskom  dragovoljcu koji je stradao u opkoljenom Vukovaru u hrvatskoj vojnoj odori.

Kompleksan odnos reprezentacije i Splita 

Na Poljudu se pred početak derbija s prvacima svijeta  pjevala Cesarica i bio je to najemotivniji trenutak na tribinama koje su bile ukrašene hrvatskim zastavama, a među transparentima isticali su se oni iz Imotskog, Varaždina, Zagreba, Vukovara, Posušja, Bjelovara, Livna te naravno Nuštra koji je prisutan baš na svakoj utakmici Hrvatske.

Susret su iz svečane lože pratili brojni uglednici i čelnici HNS-a, predvođeni predsjednikom Marijanom Kustićem, te mnogi bivši igrači Hrvatske, dok je na istoku s navijačima, kako je i obećao, sjedio predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić.  Dio je to Hajdukove politike prema Savezu, ali i znak podrške Torcidi koja se godinama borila protiv privatizacije nogometne reprezentacije i okupacije hrvatskog nogometa koju je predvodio danas odbjegli kriminalac Zdravko Mamić.

U Splitu i danas ima kafića koji ne poslužuju goste koji na sebi nose obilježja reprezentacije, takvoj sceni svjedočili smo prije utakmice u jednom od kultnih Torcidinih okupljališta.

– Nema tu neke filozofije, to su ipak dva svijeta, navijači Hrvatske i jezgra Torcide danas nemaju baš previše zajedničkih tema za razgovor, mi na drukčiji način slavimo svoje uspjehe, to ste vidjeli i prije nekoliko dana. No daleko od toga da Splićani mrze reprezentaciju, to je samo manjina... – kazali su nam pripadnici Torcide s kojima smo razgovarali ranije tijekom dana na splitskoj Rivi gdje je vladao pravi lom, palile su se baklje i pjevale domoljubne pjesme. Dva sata prije utakmice navijači su zajedno krenuli na stadion.

Kazališna atmosfera 

Atmosfera na tribinama ipak je bila kazališna, debelo ispod očekivanja koja su od navijača sinoć imali i igrači jer Modrić je najavio da će Hrvatska sinoć igrači samo za njih. Uz dužno poštovanje svima koji su potegnuli do Splita, treba kazati da pravog, organiziranog navijanja nije bilo, iako je skupina ''Mi Hrvati'' s istočne tribine pokušavala animirati desetke tisuća gledatelja, oni su i dalje bili kazališna publika.

Teško je to objasniti nekome tko nema dugi navijački staž s reprezentacijom, posebno na gostovanjima, a još teže onima koji nikad nisu doživjeli pravo grotlo splitskog stadiona i čuli kako zvuči kad Poljud navija i tutnji svih 90 minuta. Taj se osjećaj ne zaboravlja i o tome se sinoć itekako pričalo na tribinama, a pojedinci si ih napustili prije kraja susreta. Tek kad je s bijele točke sinoć zabio Kramarić sedam minuta do kraja, tribine su oživjele i glasno tražile pobjedu.

Ni ovaj put protiv Francuske to se nije dogodilo.