U ovom izboru volimo imati i nekog od bivših laureata, a ovom prilikom odazvao nam se Marko Popović (39), Večernjakov košarkaš godine iz olimpijske 2008. Ovaj vrsni šuter igrački se umirovio još 2019. pa nas je zanimalo što su mu preokupacije.
Kad smo nazvali, zamolio je da se čujemo kad se vrati s mora.
– Bio sam u ribolovu. Obično odem dan prije na lignje, koje mi onda služe kao mamac za veću ribu. Imam brod s kabinom i kuhinjom pa se vežem i prespavam. Meni je to već 15 godina ispušni ventil koji bih prakticirao ljeti, izvan sezone. To mi je užitak.
Poznajemo još jednog Marka, također vrsnog košarkaša, koji uživa u ribolovu, ali druge vrste.
– Da, Marko Tomas strastveni je ribič, obožava pecanje pa se često "bockamo". Ja ga zafrkavam za tu slatkovodnu ribu koju on lovi, a on mene za morsku.
Nova košarkaška mapa
Tomas je nekoliko puta bio ozbiljan kandidat za košarkaša godine, ali u njegovim najboljim sezonama titulu su osvajali Vujčić, Tomić, Ukić pa i rekorder izbora Bogdanović. A Pop je našem najboljem košarkašu desetljeća ovom prilikom dao sedam bodova.
– Bojan je igrač kojeg ne možeš ostaviti ni pola sekunde samoga da bi nekom drugom pomogao u obrani jer ćete odmah kazniti. Dugi niz godina igra u NBA ligi na vrlo visokoj razini. Ipak, ja sam za prošlu godinu prednost odlučio dati Kruni Simonu, koji je bio važan faktor u sastavu europskog prvaka Efesa, za koji je, u četvrtfinalu, pogodio presudnu tricu za Final Four. O njegovim haklerskim sposobnostima suvišno je govoriti, a osim toga on pored igrača kao što su Micić i Larkin unosi mir u momčad, nekakav je balans.
Za razliku od drugih, na treće mjesto Pop je stavio igrača iz domaćeg prvenstva.
– U top pet htio sam uvrstiti i jednog razigravača, ali i igrača koji je sa svojim klubom, kao vođa Zadra, osvojio dva domaća trofeja pa sam se odlučio za Mavru. Zubac ima impresivne brojke u sastavu LA Clippersa s obzirom na to da se u njihovu napadu na njega ne igra i on živi od otpadaka, skoka u napadu ili nekih podvaljivanja lopte. Hezonja je atletski moćan igrač koji može pokriti pozicije od jedan do četiri i kojemu jedino nedostaje kontinuitet vrhunskih igara.
Kad već spominje razigravača, što Marko sada (nekad je bio protiv) misli o strancu na poziciji razigravača kao pogurancu?
– Nama tada nije bio potreban jer smo imali Planinića i Ukića, no odličan igrač uvijek dobro dođe. Dakako, nije isto ako netko takvo što prihvati samo radi hrvatske putovnice ili zato što godinama igra ovdje pa mu se tu i sviđa. Ja ni danas ne bih rekao da mi nemamo razigravača, jer to u modernoj košarci mogu odigrati i Simon i Hezonja, no nažalost do njih ne možemo u kvalifikacijama pa ne znam što bih rekao na tu temu. Trebamo hvaliti svoje igrače kakvi god da jesu i tako ih podržati, a ne govoriti da ih nema. Nije ni nama bilo ugodno slušati kritike pa nije ni čudno da neki nisu željeli igrati s obzirom na to da su iz godine u godinu doživljavali frustracije, a imaju i obitelji koje su to čitale.
Ipak, njegov naraštaj nije bio u takvim problemima kao ovi danas, da se kvalificiraju na veliko natjecanje.
– Tada nije bilo Finske, Švedske ili pak Letonije na razini na kojoj su danas. Primjerice, mi smo Njemačku dobivali bez problema, a dobiti je danas znanstvena je fantastika. Košarkaška mapa očito se prilično promijenila, čemu je pridonijelo i otvaranje granica Europske unije, a mi moramo shvatiti da nismo više ono što smo bili.
Trebamo li moliti te iskusnije igrače poput Bilana, Buve, Zubčića... da pomognu reprezentaciji?
– Ne treba moliti one koji to čvrsto ne žele, nema smisla ulaziti u konflikt s njima. A s onima koji se oko toga lome treba odigrati pametno. S njima se puno toga može riješiti u četiri oka. Ja sam se uvijek osjećao ugodno kada bi mi neki izbornik dao do znanja da drži do mene, čak i ako tako i ne misli, ali ima tu kvalitetu da to sakrije. Komunikacija je jako bitan faktor u sastavljanju reprezentacije.
Treba li reprezentaciju podmlađivati preko koljena ili je primarno kvalificirati se na veliko natjecanje?
– U reprezentaciji uvijek trebaju igrati najbolji uz uvođenje pokojeg mladca koji se treba razvijati kroz svoj klub. Uh, ne bih bio u koži izbornika u ovakvom sustavu kvalifikacija, u kojem ispaštaju male zemlje koje nemaju dovoljno široku bazu igrača.
Je li jedan od razloga slabljenja reprezentacije naša sve slabija klupska košarka?
– To je, nažalost, i problem financijske prirode, jer svi su naši vodeći klubovi u predstečajnoj nagodbi i njihova je likvidnost jako upitna. Osim toga, nema zdravih temelja da ti zadržiš mladog igrača, već oni odlaze s 20, 21 godinom, ako ne i prije, uz smiješne odštete. Cibona je trenutačno najbolji primjer dobrih mladih igrača i, ako ih klub proda, s tim novcem neće isplivati, a takve igrače na kupu više neće imati.
Svjedok posljednjeg uzleta
Upravo je Marko bio svjedok, ali sa suparničke strane, posljednjeg većeg dometa nekog hrvatskog kluba u Europi, a to je bio onaj Cedevitin nastup na Final Fouru Eurokupa u Trevisu 2011. Turnir je osvojio Unics iz Kazanja, u čijim je redovima Pop bio MVP turnira.
– To kako smo mi to osvojili klasičan je primjer ulaganja u klub. Uložili smo u iskusnu momčad i vratilo se. Drugi je put onaj kojim idu abaligaši Mega i FMP, da razvijaju igrače i od toga žive. No to su klubovi koji nemaju bazu navijača od kojih se ne očekuje puno, a to u mojem Zadru nije moguće. Bilo je govora da će u KK Zadru Popoviću biti ponuđeno mjesto sportskog direktora, posao koji je kraće vrijeme radio u ruskom Zenitu. No to se s matičnim klubom nije obistinilo.
– S obzirom na to da je Grad Zadar većinski vlasnik kluba, treba uzeti u obzir da su se dogodili izbori i da se puno toga nije odvilo onako kako su htjeli ljudi koji su me pitali bih li se toga posla prihvatio.
Popovićevih 5
1. Kruno Simon (Anadolu Efes) - 10
2. Bojan Bogdanović (Utah Jazz) - 7
3. Dominik Mavra (Zadar) - 5
4. Ivica Zubac (LA Clippers) - 3
5. Mario Hezonja (Unics Kazan) - 1