Prvi put otkad nastupa u Uefinim i Fifinim natjecanjima (kvalifikacije, završni turniri svjetskih i europskih prvenstava, Liga nacija) hrvatska nogometna reprezentacija ima dva uzastopna poraza na startu u skupini u natjecateljskim utakmicama, odnosno nula bodova na svome kontu. I u međusobnim dvobojima sa Šveđanima borit će se za izbjegavanje posljednjeg mjesta u skupini.
K tome, Hrvatska je u posljednje dvije utakmice primila po četiri komada, što je ukupno čak više nego i u prva dva nastupa nakon SP-a 2018. godine, protiv Portugala (1:1) i Španjolske (0:6). Hrvatska je ukupno, nakon finala SP-a s Francuzima, u 18 utakmica primila čak 30 pogodaka, što je doista poražavajući podatak za drugu reprezentaciju svijeta.
Kovačićevo remek-djelo
Francuska je pak nakon finala SP-a 2018. protiv pet reprezentacija postigla četiri pogotka: Moldavije, Islanda, Andore, Albanije i – Hrvatske.
Na žalost, i to je slika nove Dalićeve selekcije, odnosno momčadi u kojoj nije bilo ključnih poluga, Modrića i Rakitića. Kako god okrenemo, bez njih dvojice, osobito bez lidera Luke, nacionalna momčad izgleda nam neuvjerljivo, ranjivo i kilavo. Pa iako je dojam u srazu sa svjetskim prvacima, koji su igrali s pola snage, bez pretjerane agresije i uz ogroman broj individualnih pogrešaka, bio nešto bolji nego prije četiri dana u Portugalu, ovoga puta na površinu su isplivale stare boljke. Primjerice, defenzivni prekid u kojemu se vrlo često ponašamo kao promatrači. Najbolji primjer za to je pogodak Upamecana nakon ubačaja iz kuta Griezmanna. Gnjevni Dalić u tom je trenutku povikao: ‘Zna se tko koga čuva!’. A vidjelo se kako je strijelac Upamecano pobjegao – Lovrenu.
Svijetle točke hrvatske reprezentacije? Hm, ako kažemo da je to opet bio Dominik Livaković, spasitelj u još dvije čiste mat-situacije Francuza, slika o blijedoj Hrvatskoj sa Stade de Francea još je gora.
Zanimljivo, u Parizu je neočekivano bljesnuo nakritiziraniji Dalićev igrač Mateo Kovačić, čija je asistencija za pogodak Brekala bila remek-djelo. U maniri najboljih svjetskih veznih igrača. Kovačić je u Parizu svakako igrao za prolaznu ocjenu, što još više daje na težini njegovom podbačaju u Portu; zašto je zaboga tako prespavao tu utakmicu?
- Bilo je sjajno 43 minute, kontrola utakmice, vodili smo i imali puno situacija za drugi gol, a onda se dogodila pomrčina u dvije minute. Olako primamo golove. To je činjenica, ponovno se dogodilo kao u Portugalu da pet puta protivnik skače i nitko ga ne pazi. Moramo puno toga popraviti ako želimo biti konkurentni u Ligi nacija i na Europskom prvenstvu – kazao je Dalić u prvom obraćanju nakon poraza.
Josip Brekalo postigao je protiv svjetskih prvaka prvijenac u svom trinaestom nastupu za vatrene.
- Bili smo bolja momčad. Prvih 40 minuta smo igrali savršen nogomet, ali onda smo zbog malog pada koncentracije primili dva jeftina gola. U drugi dio smo ušli s istom željom kao i u prvom dijelu, ali onda smo opet primili dva jeftina gola. Pokazali smo dobru reakciju nakon Portugala. Pokazali smo da smo top ekipa, nije lako ovako odigrat protiv svjetskog prvaka u Parizu. Ušli smo u drugi dio znajući da smo bolja ekipa, ali koštali su nas padovi koncentracije. Svi naši navijači mogu biti zadovoljni reakcijom nakon prve utakmice. Imali smo dosad najteži mogući raspored, sada nas čekaju dvije utakmice doma i najbitnije je da ostanemo u A grupi Lige nacija – kazao je Brekalo.
Čemu služi Milan Badelj?
Dalić je Parizu dao priliku debitantu Filipu Uremoviću na poziciji desnoga braniča, i Požežanin je solidno odgovorio zahtjevima. Kao i Varaždinac Dario Melnjak na lijevome braniču. Središnji braniči Lovren i Ćaleta-Car bili su ispod razine, a Marcelo Brozović solidan u kreaciji, pokretljiv i nadahnut, a jedanaesterac kojega je skrivio bio je – nategnut. Nakon ove dvije utakmice, u kojima je sredina veznoga reda najviše trpjela, postavlja se pitanje – čemu Daliću još uvijek služi najiskusniji vezist Milan Badelj? Zašto pouzdani igrač Fiorentine u dva susreta nije dobio ni minute?
A Cristiano Ronaldo u dresu reprezentacije Portugala opet ispisuje povijest. Na gostovanju kod Šveđana u Solni, gdje je Portugal slavio s glatkih 2:0, Cristiano je postigao oba pogotka, odnosno stoti i 101. za reprezentaciju, te mu sad još samo sedam pogodaka nedostaje da dostigne svjetskoga rekordera među nacionalnim golgeterima, Iranca Alija Daeija.
Nitko ne spori da je bila sreća, ali sreću treba na neki način zaslužiti. Mene zabrinjava broj primljenih golova, a to se nije događalo ni kada smo imali daleko lošije igrače u razdoblju 2000. - 2006. Mislim da je ipak u treneru. Koliko god javnost želi neki nogomet s nadigravanjem, ipak je rezultat važan. Treba biti realan i vidjeti da je kvaliteta naših igrača oduvijek bila upravo u igri na kontre, a ne u nekom nadigravanju u kojem onda 3 obrambena igrača ostaju sama na brisanom prostoru, a u pravilu su sporiji od suparnika. I to nikako ne može završiti dobro. Na SP-u su naši zapravo izgubili jedinu utakmicu gdje nisu igrali na taj način. Francuzi nam uvijek prepuste loptu i pobijede nas, još od Ćire. Nijemci i Talijani npr. uvijek drže loptu protiv nas pa zbog toga u pravilu i nastradaju nakon naših (polu)kontri.