Zajedno s još petero brončanih kolega iz Kazanja su se vratila i tri hrvatska tekvondaška zlatnika. Troje europskih prvaka. Kristina Tomić (49 kg), Lovre Brečić (63 kg) i Toni Kanaet (74 kg).
Jedna Zagrepčanka i dva Splićanina. Hrvatska je dosad samo jednom na europskim prvenstvima imala tri zlata, no bila su to tri ženska zlata (sestre Zaninović i Radoš) osvojena 2014. u Bakuu, a ovom prilikom pozlatila su se čak dvojica momaka. No, hrvatske tekvondašice nisu podbacile ni ovaj put.
Premda naizgled krhka, Kristina je djevojka nevjerojatno borbenog duha. Sportašica bez grama sala, prava Amazonka, ali jako dobro spremna sportašica koja se nikad ne predaje. I koja je u svojoj kategoriji legitimna nasljednica trostruke europske prvakinje Lucije Zaninović, u čijoj je sjeni neko vrijeme živjela.
– Među nama je razlika u godinama pa sam znala da će doći i moje vrijeme. No, još dok sam Luciji bila samo sparing-partnerica ili suparnica, odlučila sam od nje naučiti što više – objasnila je ova studentica talijanistike i pedagogije na Filozofskom fakultetu.
Presingom lomi suparnika
Inače, kada je na faksu, Kristina vrlo često susretne majku i oca, jer su oni vlasnici obližnje kopiraonice, što je mali obiteljski biznis.
Kristinu smo slikali u društvu dvojice vitezova iz splitskog Marjana, toga nevjerojatnog kluba kojem su njihova odličja bile 20. i 21. seniorska medalja s velikih svjetskih natjecanja. A računajući kadetska i juniorska prvenstva ovo su im 50. i 51. medalja.
Prvi se pozlatio Lovre Brečić, poprilično neočekivano. Dečko koji je bio juniorski i U-21 prvak Europe, tek je na svom petom velikom seniorskom natjecanju osvojio medalju.
U trenucima kada su mnogi u njega počeli sumnjati, čak i neki ljudi iz vodstva reprezentacije, Brečić se uspeo na Mt. Blanc. Dobrim dijelom i zahvaljujući njegovu klupskom i reprezentativnom treneru Tomasu koji ga je, samo dan prije natjecanja, pogodio u žicu i “razbudio”.
Lovre je fantazist svog sporta. Kada se bori njemu sučelice, protivnik nikad ne zna što od njega može očekivati jer Lovre može pogoditi na 10 različitih načina. Brečić posjeduje veliko razumijevanje sporta kojim se bavi, najveće među kolegama.
A najnoviji europski prvak je onaj sportaš oko čijeg odlaska na olimpijske kvalifikacije za Rio podiglo puno prašine. Obezvređivalo ga se iz mnogih oružja, protiv njega se čak vodila i medijska kampanja, a samo dvije godine kasnije taj je dečko europski prvak.
- Baš na ovom Prvenstvu Europe shvatio sam da u svakoj borbi moraš do posljednje sekunde raditi kao da gubiš, a ne da se povlačiš.
Toni Kanaet drugačiji je tip borca od Lovre. Poput Kristine, ima nevjerojatan borbeni duh, visok je poput košarkaša (193 cm), a iznimno je tjelesno spreman pa je u svakoj borbi voljan raditi presing koji lomi protivnika. A baš tako je bilo u finalu protiv Turčina Yildriza protiv kojeg je poveo sa 14:0.
Za njegovu kondicijsku spremu, s kojom lomi suparnike, osobno se brine Toni Tomas koji za njega i Lovru ima na Marjanu desetak vrsta trkačkih zadataka. Kanaet je 2009. bio kadetski prvak Europe i tada se, radi ozbiljnih obiteljskih problema, emotivno slomio. Nakon toga ga nije bilo tamo gdje ga se očekivalo, no Toni Tomas i njegov najbliži suradnik Veljko Laura u njega nisu prestali vjerovati. I to im se isplatilo.
Nobilo: Bit ćemo i svjetska sila
– Kada mene netko dobro vodi kroz borbu, to je 50 posto uspjeha. A Tomas je to radio sjajno. Kako sa mnom, tako i s Lovrom. Svih ovih godina on je svaki trening radio sa 100 posto, život je posvetio tome i moralo mu se to jednog dana vratiti – kaže Kanaet.
Nakon dolaska u Zagreb, predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Anto Nobilo je poručio je:
– S ovih osam medalja potvrdili ste da smo europska tekvondaška sila, no naš je cilj da u sljedeće četiri godine postanemo i svjetska sila u sportu koji se nametnuo i kao najtrofejniji u Hrvatskoj.