Kada se prije desetak dana u medijskom prostoru pojavila informacija da se Zoran Mamić vraća u Dinamo, sve se činilo kao prvotravanjska šala. I to loša.
Međutim, ono o čemu su tada pisali novinari bliski klubu, doduše sramežljivo i u stilu probnoga balona, danas se i obistinilo. Čovjek koji je osuđen, istina nepravomoćno, na četiri godine i 11 mjeseci zatvora zbog izvlačenja milijunskih iznosa iz Dinama, od danas je ponovno sportski direktor kluba.
Smješkali su se svi u plavome salonu predstavljajući čovjeka kojem je Dinamo, barem prema mišljenju suda u Osijeku, služio kao svojevrsni bankomat. I sad je, eto, na velika vrata, pompozno, vraćen “na mjesto zločina”. I nikome od današnjih čelnika hrvatskog prvaka to nije čudno, ni sporno. Još je samo nedostajalo da ga dočekaju tortom i balonima.
Braća Mamić godinama su vladala hrvatskim nogometom, i to tako da su se okružila poltronima i ulizicama, a da su gradila svoj kult ličnosti i stvarala sliku o sebi da su, u najmanju ruku, svemogući. Suprotno mišljenje nije se toleriralo, ali kako su se okružili odanim im ljudima, sve su se odluke donosile jednoglasno pa se mogao steći dojam da u hrvatskom nogometu rade oni koji misle kao jedan.
Uz pomoć PR službi i sličnih mašinerija utjecali su i na javno mišljenje pa se tako počela povlačiti teza da će Dinamo i hrvatski nogomet propasti onoga trenutka kada ga Mamići napuste.
Slično je to strahu koji su nametali u Jugoslaviji pitajući se što će biti nakon Tita ili u Sjevernoj Koreji bez Velikog vođe. No, srećom, u slučaju hrvatskog nogometa to se pokazalo kao neopravdani strah. Jer, kada su ga napustili Mamići, pa makar i samo fizički, hrvatska nogometna reprezentacija zablistala je na SP-u u Rusiji i osvojila drugo mjesto na SP-u, dok je Dinamo nakon gotovo pola stoljeća uspio prezimiti u Europi.
Na tribine su se napokon vratili i navijači, klub se vratio narodu i sve je izgledalo idilično. No izgleda da se nekome to nije svidjelo, teško je to bilo gledati iz Međugorja. I zato je bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić još jednom odlučio svima pokazati da on i dalje drži daljinski upravljač i da je njegov doseg popriličan.
A kako su se u posljednje vrijeme u Maksimirskoj 128 počele događati neke “čudne stvari”, Zdravko nije želio dopustiti da miševi kolo vode dok mačke nema.
Stoga je, kad se on već ne smije vratiti, odlučio vratiti osobu od najvećeg povjerenja – brata Zorana. Pravno gledano, bez obzira na presudu, zapreka za njegov povratak nema. Moralno gledano? Eh, da, to je nešto što već dulje vrijeme ne vlada maksimirskim hodnicima.
Današnja vrhuška, koja je to samo na papiru, ovim je potezom pokazala da nije ni svjesna kako veliki klub vodi. Od istinske institucije želi napraviti mali klub. Da nije tragično, bilo bi smiješno.
>> POVRATNIČKU KONFERENCIJU ZORANA MAMIĆA POGLEDAJTE U GALERIJI NA VRHU TEKSTA!
U ovoj državi će uskoro presuda za kriminal biti kao CV ili preporuka za posao .Ako već nije . Plenki i predsjednica se vjerojatno ponose tim dostignućem kao i nesposobne institucije truleks države .